Hello!!!
***Ovaj post pišem jer se polako počinjem nadati da nitko nedolazi na moj blog,pomalo i želim da to postane part of my life gdje ću pisati ono što ja želim,a bez da me sutradan pitaju,zašto sam nešto napisala ili zašto se osjećam ovako kako se i osjećam...swe je tu...prijatelji su živi i zdravi...obitelj...dečki...ma swe je super a ako pogledaš na drugu stranu,ništ anije dobro...toliko mi toga nedostaje,imam feeling kao da se gušim u samoj sebi...ali ne od uživljenosti,ljubavi prema samoj sebi,nego jednostavno kao da mi je svaki udah posljednji...pišem ovo...riječ po riječ...vjerojatno zato što mi je lakše i brže pisati s tipkovnicom nego držat olovku u ruci...prošli su me trenutci kada sam pisala pjesme...tada mi je užasno falila jedna osoba kojoj je većina mojih pjesama posvećena...sada se osjećam drugačije...ni sama neznam kako,i onda se ljudi čude kada sam izgubljena,zamišljena,ili jednostavno nisam prisutna duhom...zvučim kao nekakav filozof...koji govori o tome što zapravo znači život...život znači samo da vidiš swe lijepo,ušpoznaš swe drago,dodirneš swe toplo,poljubiš voljeno...i onda se to u jednom trenutku izgubi...swe ti se sruši samo zato što si živ,i ako napraviš jednu pogrešku,cijeli život ti se može promjeniti....ili na boljke...ili na gore...al jbg...mi ljudi imamo osjećaje pa većinom mislimo krivo...nemam više cilja...kud ja uopće idem....za šta ja živim...ma nebitno...mislim da će se ovo moje pisanje uskoro nastaviti.......***
Post je objavljen 05.05.2008. u 21:47 sati.