Ilirka i Tomek vidjeli su stvarnost koja se događala njima, a ne meni, ili Danieli, ili bilo kome tko je izvan njihove stvarnosti. Vjerojatno sam trebao na vrijeme unijeti u njihovo pamćenje sudbinu Zdeslava. Donekle sam od toga odustajao pretpostavljajući da će to Daniela učiniti mnogo uvjerljivije. Osim toga postajala je vjerojatnost da je Daniela još u početku njihovog prijateljevanja ispričala Ilirki svoju ključnu tajnu.
Ali, nije. Jer Ilirka nikad nije čula za Zdeslava.
Godinama vjerujem u znanost. Recimo da sam vjernik znanosti. Ali, nema ga tko te neće izdati. Možda jedino literatura drži vodu i kad majstori odu. Možda se jedino literatura može i posthumno njegovati. Zamišljam je kao neku posebnu vrstu bršljana koji će se oplitati oko moje tipkovnice ili već nekog alata koji tada bude u trendu a ja ga i dalje budem uporno koristio zaboravljajući da sam po svim vanjskim znacima već odavno mrtav.
Od Ilirkine akustike, od sve njene znanosti o zvukovima, o svim tim interferencijama i plesu molekula što lupkaju o ljudske bubnjiće – sada samo tišina. Nije čula čak ni ono što sam ja potpuno jasno čuo. Nikome više neću vjerovati. Znam da Ilirka nema razloga da mi laže, znam da doista ništa nije čula, znam da bi mi rekla da je do nje dopro ma i najmanji šum, ali nikad više nikome ništa neću vjerovati. Stvorio sam i Ilirku i tog njenog mudronju, sanjao ih u svojim i Danielinim snovima, kao vampiri pili su nam krv – sada međutim kad vapim da pomognu oni su ništa, nema ih, oni su izvan, oni su nigdje.
Shvatio sam svu bespomoćnost autora. Ne mogu riješiti ovako očito pitanje koje bi trebalo odgovoriti na niz nesporazuma koji su nam se događali. Naivan kakav već jesam bio sam do maloprije siguran da bi moji likovi s iskrenim zadovoljstvom pomogli da nađem Danielu.
Njih se međutim Daniela sve manje ticala. Već su se držali za ruke i kratkim ljubaznim pogledom oprostili od mene. Njima se žurilo da raščiste kamen spoticanja koji se dogodio ove noći u tvorničkom uredu. Autor i autorica nisu bili njihov ni rod ni porod.
Jadan autor! Morat ću pripaziti da mi se i on ne smota u plesu izmaglice i mjesečine i da ne završi na bolno ledenom šljunčanom dnu.
Post je objavljen 05.05.2008. u 22:00 sati.