U predvečerju tišine
koračam starim stazama
Pred ogledalom isto lice
u pogledu nove boje spoznaja
Ostavih prošlost
da sniva svoje snove
u nekim novim haljinama boje bistrine
Ostavih budućnost
da se kreira radosnim mislima
u postojanu sliku
koja me na Putu dočekuje.
Udišem sadašnjost
napajam se njezinim nektrima
urešenim jednim jedinim trenutkom
koji upravo prolazi