Marketing
vrag na mukama - 7
(ako ste propustili početak priče, bolje da krenete ODAVDE)
Pas je došao iz dubine stana, sjeo preda me i prijekorno me pogledao. Prošlo je naše uobičajeno vrijeme za posljednji izlazak pred spavanje. Kako su ono drapali "Rollingstonesi" na svojoj prvoj LP-ploči…? "Walking the dog, just walking…"! Ponoć. Solidan ljudski vijek prije "Rollingstonesa" pjevao je Luka Paljetak: "Ponoć, ponoć davno već je prošla, a Marijana nije doooš-la, na prvi ren-de-vuuu…" Nema toga što milijuni prije nas već nisu okusili i prošli, no to nam nimalo ne olakšava kada i nas zadesi. Uzmimo zubobolju kao primjer, da ne idemo dalje.
Ušao sam u stan, pronašao torbicu usnule supruge, pročeprkao po njoj i, naravno - pronašao sam kutiju cigareta. Mi smo oboje, kao, prestali pušiti. Izvukao sam jednu cigaretu, izišao na balkon, sjeo i pripalio.
Pričao mi je prijatelj iz Hercegovine da su za vrijeme posljednjeg rata primali muslimanske izbjeglice iz nekog zabitog kraja. Jadni ljudi su pobjegli bez ičega, često i bez najosnovnijih dokumenata. Kad su ih pokušali popisati, uspostavilo se da mnogi uopće ne znaju koje godine su rođeni. "Prije nego je Mujo otišao u Njemačku… One godine kada je bila velika poplava… Onog ljeta kada je izgorjela štala…" Tako mora da su i ljudi u primitivnim zajednicama stotinama tisuća godina pamtili godine, po zapamtljivim događajima. Kroz to vrijeme, kada su se sreli žensko i muško, osnovno je bilo da li se jedno drugome sviđaju, a ne nekakve glupe brojke. Kao Michael Douglas i Catherine Zeta-Jones, kao Slavoj Žižek i njegova argentinska manekenka, i - uostalom - kao moja supruga i ja. Ljudi su danas fascinirani brojevima, pridaju im neogovarajuću težinu i nepostojeći značaj. Malobrojni se tome mogu othrvati. I - općenito - svijet je prilično glupo uređen, ako se uopće može reći da je ikako uređen.
Recimo, taj moral - kojeg navodno poštujemo - vrlo je sumnjiva kategorija. Prisjetio sam se dobroga vica kojega sam nedavno čuo, vrlo poučnog:
Šesnaestogodišnja Talijanka ostala trudna. Saznavši to, majka je počela urlati i čupati kosu, a otac otišao na tavan po dvocijevku. Oboje su navalili na jadnu djevojku: "Tko je taj izrod koji ti je to učinio? Moraš nam reći tko je ta svinja, da mi s njim obračunamo!"
Djevojka se prihvatila telefona i nazvala. Pola sata kasnije pred kućom se zaustavio ferrari iz kojega je izišao markantan pedesetogodišnjak u Armanijevom odijelu. Roditelji su ga uveli u dnevnu sobu i kada su svi sjeli, došljak je rekao:
"Dobar dan! Vaša kćerka me je obavijestila o iskrsnulom problemu. Nažalost, da vas ne gnjavim okolnostima zbog kojih je ne mogu oženiti, iznijeti ću vam samo što kanim. Platiti će sve troškove poroda i materijalno osigurati vašu kćerku do kraja života. Povrh toga, ako se rodi kćerka, darovati ću joj novi ferrari, dva dućana, kuću s osam stanova za iznajmljivanje, vilu na moru i dva milijuna dolara. Ako se rodi sin, moj poklon biti će dvije tvornice i četiri milijuna dolara u gotovom odmah. Ako budu blizanci, svaki od njih će dobiti po tvornicu, dionice "Coca-cole" i tri milijuna. Jedino što nisam odlučio, ako bude pobačaj, što tada?"
Otac, glava obitelji, koji ga je pažljivo slušao, položi ruku na došljakovo rame, zagleda mu se u oči i reče:
"U tom nesretnom slučaju najbolje da pokušate ponovo."
Popušio sam cigaretu i zakopao opušak u teglu s cvijećem. Zašto se Saša ne javlja? Što smišlja? Imao sam povjerenja u nju, pametna je ona glavica, domišljata. Može li razumjeti zašto sam joj onako odgovorio? Zašto nisam mogao drugačije? Hoće li iznaći način da to prebrodi? Kada bi se sjetila da me nazove, da čujem njezin glas i budem siguran da je to ona, da mogu po boji njezina glasa procijeniti koliko se mogu pouzdati u njezine riječi, drugačije bismo razgovarali. Mora mi se javiti… Bolje da ne budem u kući, ako se toga dosjeti.
Dohvatio sam vodilicu i zviznuo psu da izađemo.
(nastavlja se)
Post je objavljen 05.05.2008. u 12:04 sati.