Marketing
Sindrom bolesne zgrade
Proljeće je a u meni svemir...
Nemir ili svemir, sasvim svejedno, ali čini mi se da koliko god mi ovo zahuktalo proljeće donosi obilje sunca, mirisa, okusa pa i kretanja na friškoj ariji, toliko me s druge strane nervira i frustrira činjenica da moji problemi s alergijom ne jenjavaju već naprotiv - ulaze u «terminalnu» fazu...
Ne znam...unatoč činjenici da se manje-više disciplinirano pridržavam propisane terapije, ovo doba godine u kojem je većina biljaka s moje anti-favourite liste u punom cvatu, pretvara me u čudnovatu kreaturu koja nekontroliranim pokretima baulja kroz vrijeme i prostor a glasa se opetovanim neartikulirnim zvukovima u kojem tek rijetki pojedinci mogu razaznati aaaa-pćiha, aaaa-pćiha!!!
Čak mi i ne smeta toliko cvatnja crikvine, ambrozije i mnogih ostalih umiljatih korova koliko me iritira njihova košnja.
Reka sam košnja, a ne krošnja!
Sluznica mog turbo-iziritiranog organa njuha, nepogrešivo će osjetiti takvu ili sličnu poljoprivrednu aktivnost u radijusu od najmanje pet stotina metara. Stoga, ovih dana bilo gdje da se krećem, uz sebe moram gurati priručna kolica sa priborom za prvu pomoć kao i bezbrojnim paketićima Paloma, Zewa softis sa aromom mente ili pak K-plus maramica. Ahhh...
Ali...ne dam se ja, preživit ću već nekako...
Evo, sad mi je palo na pamet!
Prije nekoliko godina na tržištu se pojavio dezodorans, u stvari «osvježivač prostora» nekog, danas već zaboravljenog proizvođača. Na prednjoj strani, ispod ultraatraktivnog naziva proizvoda, nalazio se prigodan tekstić otprilike slijedećeg sadržaja:
Unesite u vaš dom cvijetnu raskoš zelenih livada, osluhnite žubor gorskih potočića, osvježite atmosferu vašeg doma ili radnog prostora jedinstvenim i nezaboravnim mirisom svježe pokošene trave – koristite Green Mountain Air Fresh osvježivač!!!
Istovremeno, s druge strane, ne poleđini GMAF osvježivača nalazilo se sitnim slovima napisano, gotovo neprimjetno upozorenje
Oprez! Udisanje osvježivača u većim količinama opasno po život!
A-ha, tu smo! Zar nije nevjerojatno kako cvjetne livade i gorski potočići mogu biti opasni po zdravlje!
Po život čak!
Alergije naše svagdašnje...
Pokušavajući nevješto otkriti uzročno-posljedične veze sa alergijama koje me gnjave zadnjih godina, sve sam do nedavno bio sklon razmišljati i zabluđivati kako glavni uzrok mojih tegoba možebitno leži u prekomjernom izlaganju čudesnim kombinacijama nota i ritmova ćevapćići-folka ili dalmatinskog trash-popa!
Oh da!
Ali ne!
Gledajući TV program prije nekoliko dana, točnije rečeno – izuzetno zanimljivu emisiju pod nazivom «Znanstvena petica», između ostalih priloga, moju je pažnju privukla reportaža o «sindromu bolesne zgrade».
Sindrom bolesne zgrade jest relativno novi pojam, ali ni u kom slučaju nije izmišljotina nekakvih šamana, iscjelitelja sumnjive reputacije ili kvazi kiropraktičara u akutnom bijegu od organa gonjenja.
Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, sindrom bolesne zgrade (Sick Building Syndrome) je stanje karakterizirano iritacijama sluznica, vegetativnim smetnjama kao što su glavobolje i umor, a isto tako i narušavanjem mentalnog zdravlja i depresijama. Još uvijek postoje mnoge kontroverze postoji li zaista taj sindrom kao takav ili je definiranje sindroma na osnovu zgrade u kojoj se boravi, a ne kliničkog stanja pacijenta, u stvari medicinski neprihvatljivo.
U svakom slučaju, SBS je termin koji se sve češće koristi u vezi s cijelim nizom kroničnih zdravstvenih problema, povezanih s boravljenjem u određenoj zgradi koje imaju svoju specifičnu mikroklimu. Prije svega, to se odnosi na radne prostore sa zastarjelim i neadekvatnim sustavima klimatizacije.
Kao glavni simptomi SBS-a najčešće se navode iritacija sluznica i kože te glavobolja, zatim kronični konjunktivitis, začepljenost nosa, kihanje, šmrcanje, kašalj, suhoća grla te upala sinusa. Nisu rijetki kontaktni i nekontaktni dermatitis, prije svega na rukama. Glavobolje i očne smetnje, najčešće su navođene tegobe povezane s boravljenjem u određenom prostoru. Najčešće su tenzijske prirode zbog uredskog rada u prisilnom položaju ruku te je upitno njihovo povezivanje sa zgradom, već prije svega s uvjetima radnog mjesta, Osim glavobolja, depresija, iritiranost i letargija su stanja koja se povezuju sa zgradom u kojoj se boravi.
Gledajući taj prilog, nije mi preostalo ništa drugo nego da slavodobitno zaključim – to je to! Iritacija sluznice, kihanje, glavobolja, umor…pa sve se slaže!
Sva srića da još nemam konjuktivitis i dermatitis!
O depresiji i letargiji još bi se dalo diskutirati…
Upravo se moje radno mjesto nalazi se u jednoj takvoj užasno ružnoj zgradurini karakteristične arhitekture za razdoblje soc-realizma. Dobro, lako ćemo mi sada za arhitekturu, ali kad bi se provelo ozbiljno istraživanje, potpuno sam siguran da bi se pokazalo kako je postojeća, ma ne samo loša, nego katastrofalna kvaliteta zraka iz pretpotopnih klima-uređaja glavni uzrok SBS-a, pogotovo uzevši u obzir da moja malenkost na svojoj koži osjeća znatan broj simptoma karakterističnih za taj sindrom.
Možda ova teorija nekome na prvi pogled izgleda neozbiljna, čak i smiješna, ali molim vas - osvrnite se oko sebe. Jeste li svjesni u kakvim radnim uvjetima provodite svakodnevno osam, deset, ponekad i dvanaest sati!?
Općenito se smatra kako je rad za računalom “gospodski” posao, u udobnim uredima, zaštićenima od kiše, vjetra i sunca, ali mislim da će vrijeme tek pokazati kakve su posljedice takvog rada.
A što je sa rasvjetom?
Položajem prozora?
Ergonomijom!?
Naravno, tko to u današnjim uvjetima pukog preživljavanja na tržištu i svakidašnje jadikovke o plaćama, troškovima i porezima, uopće razmišlja o radnim uvjetima!?
I sad se pitam – što uopće napraviti u ovakvim slučajevima?
Najprije treba voditi don-kihotovsku borbu da bi nekome uopće dokazali kako je zgrada u kojoj radite “bolesna” i kako će zahvaljujući takvim uvjetima, većina ljudi koji trenutno rade u njoj, prije ili kasnije početi osjećati slične tegobe.
Ne vjerujete!?
Živi bili pa vidili!
S druge strane, očekivati da će se nešto promijeniti preko noći – puka je iluzija.
Ispada da je najbolje kidat nalijevo…
Ajmo ća sa ovoga mista!
A di?
Možda u neku drugu “bolesnu” zgradu!?
U stvari, ovo sve što se događa oko nas, meni nije više tako čudno.
Zatrovali smo zrak, zatrovali smo vodu..
Pa onda ispada jako veselo kad nam podvaljuju kojekakve “osvježivače” prostora čije je udisanje “u većim količinama” opasno po život, a sistemi pročišćavanja otpadnih voda postoje tek u projektima za neku bolju budućnost koja će jednog dana doći, a možda i neće.
Pa eto, svatko tko se danas barem rekreativno, bavi vrtlarstvom i voćarstvom, potvrdit će vam kako je danas proizvesti jednu najobičniju – breskvu, bez enormne primjene pesticida, insekticida i herbicida postala gotovo nemoguća misija…
Ali, to je već tema za neku drugu priču.
Aaaaa-pćihaaaaaa...
Aaaaa-pćihaaaaaa...
Šta ćemo sad?
A moramo se borit, nema nam druge…
Post je objavljen 05.05.2008. u 12:15 sati.