Prizor se odvija u stoljetnom masleniku jednog lijepog ljetnog dana.
Likovi
Egon – reinkarnirani duhovni i formalni vođa Lapitejaca, nije ga bilo neko vrijeme. Visok, plavokos, mlad (33), naočit, tijela kao u polikletovog dorifora. Nosi košulju kratkih rukava s uzorkom palmi, kratke bijele hlače i smeđe, kožne isusovke. Na glavi mu je ofucani slamnati šešir. Smireno podnosi Bildtove prodike.
(Prijedlog glumca: Brad Pitt.)
Bildt Spiridon – debeo, kratko ošišan, velikih crnih brčina, dlakavih prsa i trbuha kao da je progutao nogometnu loptu. Nosi: raskopčanu cinober crvenu košulju kratkih rukava; Speedo kupaće gaće; japanke. Visokim, nervoznim glasom uškopljenika drži prodike Egonu i znoj se poput svinje. Ne može pravilno izreći r.
Prijedlog glumca: Danko Ljuština).
Omar Habibi – nizak, suhonjav, sive puti, proćelav, malo pogrbljen, bojažljiv i preplašen, velikog nosa, također crnih brčina, izrazitih okrserica. Nosi: pepeljare debelih, crnih socijalnih okvira; pohabanu košulju kratkih rukava isprane plave boje; duge, crne hlače nekoliko brojeva prevelike. Na nogama su mu sandale obučene preko crnih čarapa.
(Prijedlog glumca: Steve Buchemi)
BILDT (nervozno): I? Hoćeš li nam hreći gdje si bio svih ovih godina?
EGON : Ne.
BILDT: Ne?
EGON: Ne, ne mogu.
BILDT: Ne možeš?
EGON: Ne.
BILDT: Zahr ne misliš da nam bahrem toliko duguješ?
OMAR: Bildte, naj ga dirati, čovek je imal svojega posla.
BILDT: Ne želim ga pustiti na mihru. Silno me zanima kakvog je to važnijeg posla imao. Pa bogamu, Tibetanci mogu sasvim komotno mogu hračunati sa Dalaj Lamom. Taj kad umhre odmah phređe u tijelo novohrođenog dječaka te za njim u pothragu khreće spihritualna delegacija zadužena za potvhrdu autentičnosti hreinkahrnacije. Nekolicina testova poput phrepoznavanja zdjelice za hranu, phronalaženja skhrivenih svitaka, nešto malo gatanja sa kuglicama khruha i imenima potencijalnih kandidata, i u hroku keks phronađe se ohrginalni Dalaj Lama. To je to. A on? (upre kažiprstom u Egona) Jednostavno je umhro i nestao! Gospodina nije bilo 500 godina. Scile i Hahribde smo phrošli gonjeni iz vrta Edenskog, khrvahrili smo i khrv pišali, žene su nam silovali, hrod zatihrali, danak u khrvi su thražili i mlade nam sinove odvodili, a oni su se vhraćali kao nova vojska Tutika Lepog, kao sluge i suhrove ubojice hroda svog, dok smo mi zazivali NJEGOVO ime - zalud! Zanima me Egone, silno me zanima, gdje si bio čitavo ovo vhrijeme?
EGON: Spiridone, lipo san ti reka da ništa ne moren reč.
BILDT (plane): NE MOŽEŠ? NE ŽELIŠ! JEDNOSTAVNO NEMAŠ OPHRAVDANJA. Ali ja znam gdje si ti bio. Zahr misliš da meni nije poznata tvoja slabost phrema ženama? Hreinkharnirao si se tamo gdje je poligamija poželjna i statusna stvahr, zarh ne? Tamo gdje duhovni vođa ne threba živjeti u celibatu. Imao si hahrem pun žena i danonoćno si hoblao, hoblao, hoblao! Hoblao si sve dok od hoblanja nisi khrepao. I tako jedno pet-šest puta! Nije li tako? A onda ti je dojadilo, zasitio si se, obuzele te plemenite težnje, i sada bi malčice da budeš kohristan, da mačice budeš althruističan i empatičan phrije nego li postaneš latentna duša. Ali znaš što, sada nam više nisi nimalo pothreban, navikli smo se živjeti bez tebe... Možeš slobodno ići. Shretan ti put.
OMAR (uznemireno): Naj ga slušati Egone, Bildt pripoveda bedastoče.
BILDT: Nisu to bedastoče!
EGON (ozbiljnim glasom): Oćeš da stvarno oden ća, Spiridone?
BILDT: Odi, i ne vhraćaj se više.
OMAR (silno ustrašen): Molim te lepe Egone, naj ga slušati!
EGON (vadi pištolj zataknut za pojas, prislanja ga na sljepoočicu i u oči gleda Bildta, a ovaj ni da trepne): Adio.
OMAR (histerično vrisne): EGONE, NAJ ČINITI TO!
(Pucanj.)
OMAR: O Bildte, o črni Bildte, pogleč kaj si napravil: ON JE MRTAV!
BILDT (bešćutno): Zakopajte tijelo tamo, iza one masline.
(Kraj.)