ZAVICAJ
Moj uzi zavicaj u proslosti i u dinamici.
Prije nastupa drugog svetskog rata, sela oko Jaske su bila u punini sa stanovnistvom sa veseljem u ritmu onog vremena. Svako selo je imalo svoje tamburasko drustvo koje bi zabavljali narod kod prosenista, sajmova, zabave i velike crkvene blagdane uz pleh muziku koja je predvodila procesije kao i vatrogasnih zabava.
Tambure su bile zabavni veseli dio onog vremena seljaku. No po zavrsetku rata nekoji se nisu ni vratili svojim domovima, a mnogi su se raselili po svijetu kao mnogi su silom i potuceni.
I kaj imamo sad? Sela vise nego poluprazna, oni koji su prosli po svijetu, oni su pustili korijen tamo i tako se ne mogu vratiti! Stariji koji su ponjeli sa sobom dio Hrvatske i rado bi se vratili ali sve je rastrgano?
Mi Hrvati koji smo prosli po svijetu mi nismo stoga i prodali svoju Hrvatsku barem onoliko koliko nas pripada. No nasi Hrvati u domovini koriste nasu tragediju i na sve moguce nacine oce da nas razbastine.
Zasto je to tako? Zato kaj su Hrvati prihvatili matrijalizam za svoga Boga. Za malog covjeka u Hrvatskoj danas je u vrlo delikatnom pitanju.
I razjedinjenost nas prati od rata.
Ja
Post je objavljen 05.05.2008. u 10:13 sati.