Marketing
...od jučer me prate neke misli...o tome...koliko svjedočimo Tebe...Isuse...
...koliko se po nama prepoznaje Tvoja prisutnost...
...gledam sinoć neke komentare...na blogu našeg internet župnika...
...jednog meni tako dragog svečenika...koji trpi...patera Luke...
...i ostah u nevjerici....
..raspravljanja...tko mu je više dao...tko je više uz njega...
...tko je nabavio štolu...tko je otvorio njegov blog...
...pa onda neki izrazi...neprimjereni i blogovima...sasvim drugačijeg sadržaja...od ovih katoličkih ....gdje dolazimo „dodirnuti“....Krista...
...pročitah na kraju komentar jedne mlade djevojke...koja reče..kako je dolazila na ove stranice...u želji da raste u vjeri...a sad jedino moli...da ne postane slična njima...
...i pitam se...Bože....koliko smo spremni lijepo govoriti o Tebi....koliko smo spremni svjedočiti...samo kad nam je ugodno...a koliko sve zaboravljamo...čim se suočimo s onim ljudskim u sebi....ljubomorama...zavistima...osjećajem da smo povrijeđeni ....da nismo dobili nagrade...za ono što nam se čini da smo dali...
Rekao si...vrata su uska...i rijetki će proći....
...sve više shvaćam koliko je to istinito...koliko je teško slijediti Te...uz našu ljudsku narav...
...kristalno jasno vidim...kod drugih kada Te ne svjedoče...kada ljudsko u njima prevlada...
...kada to tako ružno zvuči...kada se ne osjeća Tvoj Duh...
..a koliko to vidim kod sebe same...?
...s tim mislima...danas dočekah danas i misu...u katedrali...
...i čuh baš to....koliko mi....sakupljeni u Njegovo ime....možemo pridonijeti tome...da svijet gleda s negodovanjem....i s prijezirom na Krista...po nama...
...stresoh se...opet se poklopi.....da baš ono...o čemu razmišljam...bude tema propovijedi...
...i svim srcem....zamolih te danas....da izliješ svoje milosrđe na nas...da Te doista svjedočimo....da doista budemo djeca...u čijim očima će se nazirati Njegov lik...
...da izliješ svoju ljubav ...u naša nestalna mala srca...te male posudice...koje poluprazne čuče u nama....kako bi pune mogle prelijevati Tvoje ime....svima koje dotiču...
...i začuh riječi...Mir vama....pružite mir jedni drugima...
...okrenuh se oko sebe...tek pokoja ruka...usklađena s očima...u kojima vidim tu želju za mirom....a u meni ...suze...želim mir svima....želim Te dotaći sada...ovdje...tu ...u ovoj bakici do mene.....u svakome....
...i krenuh prema Tebi....prema maloj hostijici...u kojoj znam da Jesi....
...gledam ljude koji se vraćaju...i mislim...
...Bože...koliki smo sada ispunjeni Tobom...u svima Jesi....
...zamišljam svijet vani...sada kada si s nama....
...želim Te prepoznati ovdje...u smiraju ...u osmijehu....u doticaju pogleda....
...najviše ...želim Te prepoznati u sebi...
...želim izaći odavde van....drugačija...potpuno Tvoja...
...a onda se dogodi ...“dodir“...
...“Tu sam...“....progovaraš kroz oči...jedne žene...
dok me propušta u klupu...Tu sam....čujem Tvoj glas....
..s tobom sam ...do svršetka svijeta....a ti ne brini za svijet....
...samo tvoj osmijeh trebam danas....samo tvoje srce trebam....
...samo jednu kapljicu....u tom slapu ovoga trenutka Ja gledam...i samo ona mi je važna sada...
...Kleknuh....i zahvalih...za sve...a najviše za milost....koju si ulio u moje srce....da Tebe tražim....
Post je objavljen 04.05.2008. u 22:08 sati.