Divlji konji
kamenjarom trče konji šari
konji vrani
nikad zajahani
to su slobode čari
trče konji sivi
grive im vjetar češe
taj trk im mišice teše
galop po mirisnoj njivi
neka su divlji, konji vrani
neka im slobode
i bistrih izvora hladne vode
nek ostanu nejahani

Dosad sam se poezijom tako proslavila da sam rekla NIKAD VIŠE! A evo me opet, ne dam se ja, samo ne pišem erotski nabijeno ko Zagora, ali nikad se ne zna...ipak su konji nejahani! Pa kad naiđe neka senzibilna duša, ko zna kako će shvatiti moju pjesmicu o konjima...
Dakle, ovako vam je to bilo...Živjela sam u naselju kraj kojeg je bila farma konja. U Dojčlandiji to bješe. Tu su se sretnici koji tamo rade brinuli o konjima još većih sretnika koji imaju love pa posjeduju te divne životinje i dolaze ih jahati kad god žele i mogu. A kad imaju previše posla, pa ne stignu i ne mogu, konje su za bijednih dvadesetak ondašnjih dojčmaraka mogli jahati malo i sretnici kao ja npr. Naravno, niti sam ja imala jahačku opremu niti sam ikad jahala, no...Mislim si ja, tko pita, ne skita! Tako sam ja zajahala konja vranca! O bilo je to samo u građenom prostoru i samo na kratko, ali....Doživljaj koji nikad neću zaboraviti! Iste večeri sva ushićena počela sam svoj DOŽIVLJAJ prepričavat svojima dvjema prijateljicama. No nisam dovršila priču jer su se ove prosule po podu od smijeha! Kažu, čitale u novinama ovo!!!!!!




Moooojeeee! 


Dakle, totalno rasulo!!!!! Jad i bijeda! Ja, kao veleuvažena tajnica, i u odsutnosti njenog veličanstva Grazy Heart, samoimenovana precjednica kluba lijenčina, ja da moram bit najvrijednija i najaktivnija! Još će me izbacit iz kluba, iako ljenčarim koliko mogu! Trudim se! Dajem sve od sebe, čitam crnogorske priručnike...Sjednem kad stignem, legnem čim mogu, ali ako ću držat tri kantuna od bloga, past ću s nogu!!!!!!! Ko je vidio gasit blog, a??? Di toga ima!? Recimo, drugarica Kalumela, moja jedna i jedina Zore, maše mi na pozdrav. I ko će to preživit, pitam ja vas!? Ko će meni nadomjestit onu vriću pizdarija ča je samo ona znala istrest pa nas nasmijavala i sramotila pred ukućanima!? Jer koliko san se ja puta od nje smijala i navukla na se bijes i munje i gromove....ni sama ne znan. A koliko puta me dirnula u srce nježnošću i suosjećanjen, a? I sad bi ona - the end - i bog! E pa jade moj! A moraš joj vjerovat kad kaže the end i moraš to poštivat, al ne moraš bit hepi zato! I nisan hepi, bloga mi! Drugarica Mare već nestala. Sad moran brisat link sa strane. A Mare, kome ću ja sad mahat lancunima a? I ča ti nismo lipo dali ruku i mi i gusari zgođušni u borbi s nemanima!? Ajde, Mare, svrati bar na kahvu kadikod, pripalit ćemo jednu lulu mira i zavest kojega gusara, samo mu priveži i ono drugo oko, da se bidan ne prestraši od ove moje belece!
A i malo san ogladnila, i tu nastupa moja dilema...Nutela ili jabuka? palačinke ili jogurt? Zdravo ili slatko? Dugo ili kratko...


