Marketing
Još sam živa
Kada netko nema inspiracije za pisanje, ima za crtanje (kao ja). Kao što vidite napravila sam novi predložak, po ko zna koji put. U zadnje vrijeme sam u fazi metala, tj. metalne texture su mi postale obavezni dodatak svakoj slici koju radim. Za sada sam napravila 2 – 3 siga, ovaj predložak, i banner.... Napokon je došlo lijepo vrijeme, sunce me svaki put oraspoloži. Iako sam i dalje vjerna obožavateljica noći 
, ništa ne oraspoloži bolje od vedroga dana okupanog suncem, i cvrkuta ptica. Došlo je vrijeme kada mogu non-stop imati otvoreni prozor. Svaki novi val svježeg zraka bolje budi od bilo koje kofeinske kave ili sličnog napitka. Budući da je proljeće vrijeme buđenja, i novoga života, ja se nekako uvijek uljenim (kao da je to nešto novo ). Jedino što bih radila po cijele dane, je izležavanje na suncu, brdo sladoleda i kave sa dragim osobama. Za prvi maj nisam išla na nikakvu zabavu ili nešto slično, umjesto toga otišla sam na kavu, i ništa mi nije falilo. Srela sam ljude koje dugo nisam vidjela, i oraspoložilo me što je i njima bilo drago što mene vide. Za cca mjesec dana punim 20 godina, a iskreno govoreći imam osjećaj da mi je tek 18. XD Nema veze, kada ću punit 30, osjećat ću se kao 28ogodišnjakinja (a nadam se da ću tako i izgledati) ;). Sve sam manje i manje za računalom, kao što rekoh lijepo vrijeme me mami van iz kuće. Iako nemam volje za ikakav fizički posao, ipak mi je nekako lakše prionuti na rad nego dok su bili zimski dani.
Skužila sam da mi svako godišnje doba ima svoj specifičan miris, zima koja ima teški, ledeni zrak, miriše na borove iglice i snijeg, proljeće na svježe pokošenu travu i tek procvalo cvjeće, ljeto pak u svome zraku nosi miris krema za sunčanje i mora, dok je jesen sličnija zimi, hladni zrak koji u sebi sadrži miris nadolazeće zime. Sigurno sam jedina koja osjeća miris kreme za sunčanje ljeti, a kilometrima sam od mora, možda je sve to samo u mojoj glavi. Ali to ionako nije bitno.
Kada me ljudi pitaju dali sam još u srednjoj, sjetim se kako su mi ove 4 godine brzo proletile. Nije da mi fali škola, jedino što mi fali su prijatelji, zezancija, pa i profesori...
Sjećam se kad sam dobila papire da sam službeno postala tehničar za računalstvo, prva misao koja mi je proletila glavom bila je: a mogla si i učit! Od starog društva i srednje ostala sam si jako dobra sa dvije – tri osobe, sa drugima nekako nisam imala baš neki dublji odnos. Možda sam to napomenula u prijašnjim postovima, ali draže mi je imati jednog pravog prijatelja, nego 5 lažnih.
Sve u svemu, ispričavam se što me dugo nije bilo ako sam ikome falila. Potrudi ću se da vam malo češće pišem. Uživajte u lijepom vremenu i budite sretni! 
Post je objavljen 04.05.2008. u 15:09 sati.