Najdraži moji...
Sretna sam i bojim se...
Proživljavam čitav mix osjećaja, na trenutke sam ponovno ona stara ja a na trenutke sam toliko preplašena da bi se najradje negdje sakrila...
Volim ga..
Nisam još nikom rekla volim te, nisam još ni njemu. Iako sam spremna. Ali ne želim ga preplašiti, jer znam koliko se boji i koliko je bio povrijeđen.
Trudim se da mi vjeruje. Trudim se da mu vjerujem.
Bit će dobro sigurna sam.
Iako moji ne vjeruju u to. Nije im drag, moje najdraže nervira. A razumijem i zašto. U nekim momentima mi čak i ne vjeruju koliko su moji osjećaji stvarni.
Najvažnije je da ja znam da jesu. Ovaj put jesu.
Ovaj put će biti dobro. Mora...
Tješim se...
Otišao je, tek je otišao. A već mi fali. Kao da mi fali dio mene. Poći ću kod njega, kad završi škola.
Živim za taj dan.
Do tada se vraćam staroj sebi.
Post je objavljen 04.05.2008. u 11:19 sati.