evo napokon sam uhvatila vremena da objasnim sve što je bilo....Pa...nakon što je Doc završio u bolnici ja i Cvitak smo isplanirali posjet i oko 3 sata u petak krenuli u bolnicu na dječiji odjel...Negdije tu smo prekinuli (ja i tulipan)
i tu je negdije počeo ostatak moga života...biti ću iskrena i reći da mi u tome trenutku uopće nije bilo žao i da sam više mislila na Doca nego na bilo što drugo što se u međuvremenu dogodilo...nedugo nakon što smo se popeli na švarču on nas je dočekao sjedeći za stolom.Kada sam ga vidjela bila sam prestravljena i umalo sam počela plakati...Cijela jedna strana lica mu je bila zderana,ruka u gipsu,nije mogao otvoriti oko i otekline su mu bile abnormalno velike...sve ga je boljelo i kretao se polako a na licu mu je bio velik broj šavova i ogrebotina...U tih sat vremena koliko smo proveli s njim nekoliko se puta nasmijao...a kada sam se napokon vratila doma nisam mogla prestati plakati...gušila sam se u suzama...Doc mi tako fali,teško je kada ga nema i kada znaš da te neće nasmijavati kada dođeš u školu ...u ponedjeljak mu je rođendan...Jedva čekamo da nam se svima vrati...
Inače ja sam prihvatila ponudu jednog dečka koji je moj odgovor čekao oko 2 mjeseca što sam ih provela s tulipanom...Jučer smo se ja i moj new boyfriend vidjeli i napokon je netko bio uz mene...Između ostalog bliži se prijemni za primjenjenu umjetnost a ja...pa starci se deru na mene stara kaže da neću upasti i više nemam ničiju podršku i više me nitko neće uhvatiti ako padam...i sada morat ću naučiti biti sama...teško mi je uopće to zamisliti ali više nikoga nemam
Doc brzo ozdravi svi te volimo!!!!!!!!!!!
POZZ
Post je objavljen 04.05.2008. u 11:03 sati.