Sovjetska 808. pješačka pukovnija iz pokreta forsira Južni Bug – ožujak 1944.
(808. strelkovnji polk forsirova s hodu Južnji Bug – v marte 1944.)
Odluka zapovjednika, tijek forsiranja i borbe za mostobran 808. pješačke pukovnije
Zapovjednik 808. pješačke pukovnije pukovnik Smirnov na zapovjednom izviđanju priopćio je svoju odluku svojim podređenim zapovjednicima: - rijeku forsirati iz pokreta što brže i što prije kako se protivnik ne bi organizirao za obranu na desnoj obali. Ovakva odluka zapovjednika proizašla je iz obavještajnog podatka koji je stigao od izvidničkih zrakoplova koji su uočili da se njemačke pričuve iz dubine već kreću prema Južnom Bugu. Tako je sada pukovniji za organizaciju forsiranja na raspolaganju ostalo samo osam sati vidnog (dnevnog) vremena, a kad je zapovjednik pukovnije na zapovjednom izviđanju potrošio dva sata, ukupno je podređenim zapovjednicima i postrojbama ostalo jedva šest sati. Dakle, iz odluke zapovjednika pukovnije podređenim zapovjednicima bilo je poznato da prva u forsiranje kreće izvidnička satnija, a za njom, svaka na svom mjestu prijelaza, obije pješačke bojne istodobno. Zadaća bojni bila je zauzeti Andrejevku Erdeljevu, a svaka od njih imala je svoj dio zadaće: - 1. pješačka bojna trebala je zauzeti sjeverozapadni dio Andrejevke Erdeljeve, a potom uz sudjelovanje s 2. pješačkom bojnom očistiti naselje od protivničkih vojnika, te se utvrditi na jugozapadnom rubu naselja; - 2. pješačka bojna trebala je forsirati Južni Bug na ušću rijeke Jelanec (Elanec), zauzeti središnji dio naselja i uz bojno sudjelovanje izvidničke satnije i 1. pješačke bojne očistiti naselje od protivničkih vojnika, te se utvrditi na južnom rubu naselja. Obije pješačke bojne u forsiranje su trebale krenuti istodobno u 2200 18. ožujka, a izvidnička satnija u forsiranje je krenula u 2000 istoga dana. Po iskrcavanju na desnu obalu vojnici su trebali pregaziti močvarno zemljište i primaknuti se što bliže kućama, a potom na signal istodobno krenuti u napad na Andrejevku Erdeljevu. Topništvo je dobilo zadaću da tijekom 18. ožujka batira OT i VT protivnika, a 19. ožujka trebalo je spriječiti njemačku pričuvu da se primakne rijeci. Opet su prednji topnički motritelji i časnici za vezu s topništvom rijeku prešli u čamci zajedno s pješacima. Za prebacivanje preko rijeke pukovnija je dobila 45 malih gumenih čamaca, a po iskrcavanju s radom će početi i dvije drvene skele čije posade će biti pontoniri (inženjerci iz divizije). Dakako, sve to neće biti dostatno za istodobno prebacivanje bojni preko rijeke, pa su borbeni inženjerci i vojnici pješaci cijeli dan prikupljali daske, prazne bačve, gume, bale slame i drugi priručni pogodan materijal kako bi se izradila improvizirana sredstva za prijelaz preko rijeke. Noć 18. ožujka bila je izuzetno mračna, a počela je i snježna oluja koja će potrajati sve do jutra. Ovo nevrijeme koliko će olakšati, još će više i otežati samo forsiranje. Iako njemački vojnici neće ništa vidjeti, ni sovjetski vojnici neće se moći orijentirati, pa bi se vrlo lako moglo dogoditi da se postrojbe jednostavno raštrkaju i pogube na drugoj obali. No, kako bilo da bilo, točno u 2000 18. ožujka izvidnička satnija pod zapovjedništvom satnika K. F. Konovalova počela se ukrcavati u čamce, a na mjesto prijelaza osobno su stigli i zapovjednik divizije, načelnik stožera divizije i zapovjednik divizijskog topništva. Nazočnost ovih visokih časnika zapovjednika na mjestu prijelaza govori o svoj složenosti zadaće. Kako je vrijeme doista bilo 'pasje' izvidnička satnija tek je u 0300 19. ožujka prešla rijeku. Kad su se prikupili izvidnici su morali priječi još oko kilometar hladne močvarne vode i pri tomu nositi naoružanje i streljivo. Njemački vojnici nisu očekivali po ovakvom vremenu aktivnost protivnika, pa se većina njih sklonila iz rova u obližnje kuće, a u rovu su ostali samo stražari i dežurno oružje (strojnica s poslužiteljima). Desetina borbenih inženjeraca (pionira) koji su se prebacili na desnu obalu u sastavu izvidničke satnije brzo su izradili prolaz kroz žičane ograde, a potom su izvidnici trkom upali u južni dio naselja. Razvila se dvosatna borba izvidnika s iznenađenim njemačkim vojnicima koji su većinom spavali, pa je tako do 0600 19. ožujka izvidnička satnija zauzela cijeli jugoistočni dio Andrejevke Erdeljeve. Sve to vrijeme, dok je trajala borba izvidnika s njemačkim bojnim osiguranjem, rijeku su prelazili vojnici pješačkih bojni, te su i oni baš poput izvidnika, morali svladati hladnu močvarnu vodu nositi oružje i streljivo iznad glava. Gotovo nemoguće, nevjerojatno i nezamislivo, ali dvije posade topova 45 mm kroz ovakvu kaljužu uspjele su svoje topove izvući i zauzeti položaje u naselju. Do 0630 svi vojnici obiju pješačkih bojni bili su tamo gdje su i trebali biti, a potom je uspostavljena i veza s topništvom. Dakle, napad je mogao početi i počeo je. Razvila se žestoka borba i do 0800 cijelo naselje Andrejevka Erdeljeva bila je u rukama sovjetskih vojnika. Opet su do izražaja došli hrabrost i snalažljivost, ali i nevjerojatna želja za uspjehom i titanska upornost sovjetskih vojnika i nižih časnika. Tako su vojnici jedne pješačke desetine (4. satnija iz 2. bojne) pod zapovjedništvom redova (skupnik – po rangu činova HV) Perepletčikova neopaženi izbili na krilo njemačke obrane u središtu naselja i tu izazvali pomutnju među njemačkim vojnicima koji tu nikako nisu očekivali protivnika. Ciljač strojnice razvodnik Taran i njegov poslužitelj na ruka su prenijeli svoju tešku strojnicu i tijekom borbe uništili dvije njemačke strojnice. Do 1100 19. ožujka sovjetski vojnici zauzeli su i drugi njemački rov, te time potpuno ovladalu naseljem Andrejevka Erdeljeva. Njemački vojnici uspjeli su zadržati treću crtu rovova i iz nje u 1140 pokušali protunapadom vratiti izgubljene položaje, no, nisu uspjeli. U 1400 oko 100 njemačkih pješaka uz potporu dva samovozna topa tipa 'Ferdinand' i snažnu minobacačku potporu iz područja Jasne Poljane poduzeli su novi protunapad, ali ovaj ih je put rastrojilo sovjetsko topništvo. Do 1700 19. ožujka na mostobran koji je sada branila sovjetska 808. pješačka pukovnija prebacila se i sovjetska 815. pješačka pukovnija. Tijekom noći 19. ožujka divizijski pontoniri skelama su uspjeli preko rijeke prebaciti još tri topa 45 mm i jedan top 76 mm s posadama. Potom su se inženjerci okrenuli prebacivanju streljiva jer ono je počelo kronično manjkati. Tako je tek 20. ožujka prebačeno oko 5000 metaka za puške, 160 MB mina 82 mm i 20 MB mina 120 mm. Njemačke postrojbe za to vrijeme stalno su dovlačile pojačanja, pa su ujutro 20. ožujka tu stigle sve postrojbe njemačke 479. pješačke pukovnije iz sastava njemačke 258. pješačke divizije. Te postrojbe poduzele su prvi protunapad u 0600, pa drugi u 0800, ali su oba propala. Međutim, treći protunapad poduzet u 1200 uz potporu 6 samovoznih jurišnih topova tipa 'Ferdinad' i dva tenka tipa 'Tigar', uz istodobno snažnu topničku potporu, te zračni nalet 25 njemačkih zrakoplova bombardera polučio je prvi značajniji uspjeh. Naime, udarom njemačke 479. pješačke pukovnije na spoj sovjetskih 808. i 815. pješačke pukovnije, desno krilo 815. i lijevo krilo 808. pukovnije je popustilo i potisnuto je unatrag. Oko 1300 cijela njemačka satnija automatičara uz potporu jednog tenka i jednog samovoznog topa upala je u središte naselja i ugrozila zapovjedno mjesto sovjetske 808. pješačke pukovnije. U sovjetskom zapovjedništvu nastala je trenutačna pomutnja i zbunjenost, ali osobnim intervencijama zapovjednika i stožernih časnika vojnici zapovjedne satnije i ostali koji su se tu našli povlačeći se pred njemačkim vojnicima napokon su organizirani i stali su pružati nešto jači otpor. Na sreću sovjetskih vojnika tu su se zadržala dva topa 45 mm i jedan 76 mm koji su prebačeni skelom, a uz potporu još tri PT puške odmah su napadnuti njemački tenk i samovozni top. Posada topa 76 mm (desetnik Jerjakin zapovjednik, ciljač pozornik Batarula, te poslužitelji vojnici Isajev i Glinski) odmah je napala samovozni njemački top i nakon pet pogodaka uništila ga, no pri tomu su poginuli zapovjednik i jedan poslužitelj, ciljač je bio ranjen lakše. Do 1500 sovjetske postrojbe uspjele su odbiti i ovaj njemački protunapd i vratiti svoje položaje. Tijekom 20. ožujka divizijski pontoniri osposobili su i postavili još jednu skelu, pa sada rade njih tri i užurbano prebacuju streljivo, topništvo i ostale postrojbe divizije. Pristizanjem svježih postrojbi sovjetske divizije, organiziran je napad za proširenje mostobrana. Tako je do pada mraka 20. ožujka zauzet i treći njemački rov, a mostobran se proširio na 4 km dubine i oko 6 km širine. Nadnevka 21. ožujka njemačke postrojbe poduzele su još jedan protunapad, ali je on odbijen, a tijekom borbi za mostobran od 22. do 27. ožujka sovjetska 394. pješačka divizija uspjela je napredovati još oko 30 km u dubinu njemačke obrane.
Post je objavljen 04.05.2008. u 10:50 sati.