Sjetni pogled prema istoku,
pojacan sablasnoscu danasnjice,
uz tugaljive iglice koje prate.
Gledam dvoje i njihovu pricu
nevjerovatnu i daleku,
bajku najljepsu.
Kroz trnje i bodljikavu zicu,
izgrebani, izranjavani,
zamrsenim prstima sudbine vodjeni,
jedno ispred drugog stali,
poneseni pjesmom najcistije ljubavi.
Gledaju u oci jedno drugom,
i obasjani toplinom male Ruzice,
zapocinju oko sebe veliki svijet,
samo Njihov i jedinstven,
onaj koji ce temelj stvoriti
i biti kada i zaveju oluje.
***
Dok kucam ove redove, oci mi se sklapaju od umora, moje misli su jos uvijek sa tobom, sa vama. Volim da mislim da sam lebdjela tu negdje u blizini, da sam vas mogla zastititi od bilo cega loseg ili ruznog danas, da sam mogla i sa ove daljine da vam pruzim toplinu i sunceve zrake, da vam dan sto ljepsi bude, kada se bajka pretvori u stvarnost i kada od danas postanete najsrecniji...i jedno.
Uz Vas...
(K)
Post je objavljen 03.05.2008. u 00:00 sati.