Svaki čovjek ima neku specifičnost. Za svakog kog dobro poznamo možemo naći nešto po čemu ćemo, bez obzira da li je zauzeo u potpunosti drugi tjelesni oblik, znat da je to bas on.
Kraj tih specifičnosti svi mi imamo neke svoje bubice koje nas odeđuju kao osobu.
Za sebe na primjer smatram da svatko tko me pozna mora znati da gotovo svakoga savršeno procjenim na prvi pogled ( do sad sam jednom pogriješila) i da prije svega cijenim iskrenost.
Žao mi je samo što puno ljudi ima veliki hendikep na istini. Ima jedna lijepa poslovica koja kaze "u laži su kratke noge" i ja sam se u to milijun puta uvjerila. Samo, ljudi kao da to ne shvaćaju i ponovo i ponovo lažu bez razloga. Ja znam da je istina dopušena u određenim kolicinama i da kada bi svatko govorio istinu došlo do potpunog raspada sistema. Ali ipak zar i sve te laži potrebene. Ponekad bez razmišljanja kažemo neke stvari koje nekom daju nakakvu nadu i onda dok se okrenemo to poreknemo. I čemu to? Da bi nekog punih pet sekundi napravili sretnim a šestu ga dotukli? Ja ne volim lagat i nekad me ljudi poprjeko gledaju zbog moje iskrene kritičnosti. Mislim da je laž u potpunosti nepotrebna i da za svaku istinu postoji dva način da je kažemo. Samo ljudi se često ne snađu u trenutku i umjesto bezbolne istine kažu laž. Samo da bi manje boljelo tog tko ju je izrekao ili onog kome je ona namjenjena. Ali kad tad istina izađe na vidjelo i onda ta laž boli puno više nego što bi možd istina zabolila u prvom trenutku.
I ja znam da puno tražim ali volila bi da mi ljudi uvijek u prvom trenu kažu istini jer kasnije ona uvijek više boli...
Volila bi da mogu pozdravit sve one koji su mi uvijek i bez obzira na sve govorili istinu... Ali nema smisli jer takvih nema i sumnjam da će ih ikad bit... Ali zato pozdravljam one koji su se trudili tu istinu uvijek reći iako malo zapakiranu lažnim omotom svejedno veliko hvala jer je kasnije manje boljelo... Pusa svima koji su imali krizmu jučer... i posebno mojoj maloj Megi kojoj ja stalno moram istinu pakirai u prekrasne lažne omote... Al nadam se da uvijek pogodim boju...
Post je objavljen 04.05.2008. u 01:20 sati.