Eto otvorih i ja taj cuveni osobni.
Danas sam nesto depresivna. Bas kao i jucer cijeli dan. Jesam li zasluzila necim da se tako osjecam? Ne. Mozda i da. Ali, u sustini, ja sam takva osoba. Depresivan tip.
Opet, po tko zna koji put, sam se razocarala u ljubav. Proplakala celi jucerasnji dan. Place mi se i sada, ali ne zelim vise da trosim suze.
Sve je bilo sjajno. Bili smo drugovi jako dugo. Godinu dana. I onda je prosao izvestan period a da se nismo videli. Inace, on je brat mog najboljeg druga-Emira. Dosao je da prespava to vece kod mog drugara. Videli smo se, ispricali se i ja sam shvatila da mi se svidja. Damir(nisu stavljena prava imena) je ostao da prespava i sledece vece. Setali smo po nasem kraju sa tim drugom i jos jednim(inace, ja se ugl druzim sa decacima...), koji se zove Safet. I ...poceli smo da se muvamo. Bila sam tako happy ...
Kasnije,nas cetvoro smo otisli do vesheraja ...na vrh zgrade. Zezali smo se. Nasa dva druga su pobegla i mi smo trazili na koja od 4 vrata trebamo da izadjemo ...zezala sam ga da je mali ...on me je u vise navrata grlio ...kada smo silazili bili smo zagrljeni ...kad smo otisli kod tog druga kuci drzali smo se za ruke ....
"Muvacu je do 1.maja i smuvati tada"
Rekao je. I onda, iskrslo je to da mi necemo ici ...i on ...otisao je sa drugovima ....i...desilo se ono cega sam se najvise bojala...smuvao se sa drugom. Neka Adna. Kada smo svi prespavali kod tog njegovog brata, vredjao me je, ponizavao, dopisivao se sa tom drugom, svadjali smo se...plakala sam. On nije video. Ali jesam. I juce, kad sam se vratila kuci plakala sam. Otisla sam da se kupam i plakala sam. Nestala je topla voda a ja sam i dalje plakala.
Kada sam se smirila otisla sam kod Safeta. Bilo je sve ok, a mi smo zatim pustili neku tuznu rock mjuzu i plakala sam i kod njega. Izasli smo sa jednim Johanom sa kojim sam trebala da se smuvam. Ja sam ga otkacila zbog Damira ...a jako mi se dugo svidjao ...
Otisli smo u obliznje brdo-park. I tamo sam plakala. Vratila se kuci i plakala.
Cry me a river.
Ne znam ni od koga je ta pesma. Ali to mi se vrtelo u glavi ovih par dana. Mislim da sam ovih par dana propatila vise nego sto sam i zasluzila. Nikada se ovako nisam osecala. Tako se osecam i sad.
Moram se nekome izjadati, jer nemam vise kome ...
Tako bih volela da sam sretna. Jer, ako imam srece u ljubavi, imat cu je i ovako. Zasto mi se ne da?
Da li vrijedi zaljubiti se i voljeti ako je ljubav neuzvracena?Evo texta o ljubavi koji sam smislila jos za vrijeme ljetnjeg raspusta.
Zbog ljubavi i najjaci padaju i najslabiji gube. Spremni su na niskost i poslusnost da kao vjerni psi cekaju da bi dobili makar mrvicu ljubavi od voljene osobe. Zbog ljubavi se macevi i nozevi prljaju krvlju, kao i cast i dostojanstvo pocinitelja. Zbog ljubavi se i ponos gubi. Svakakva ga dela i nedela tjeraju i ubijaju. Ljudi koji nisu voljeni, uglavnom nemaju morala, stida, niti osjecaju grizu savjetsti zbog zlih i paklenih dela ciji su pocinioci oni sami. Ljubav je kraljica svijeta. Ponekad ostaje vjecna a ponekad ostavi za sobom bedu, tugu i rasulo poput monsuna. Neki je nikada ne docekaju, neki se njome igraju, neki je postuju i cene poput zivota koji je majka nase prirode...
Mnogo ljudi nije voljeno. Ali samo neki gaje opsesije ili rade gadosti. Mnogi se samo zavuku u svoja cetiri zida i placu. Bas kao sto ja radim. Nikada nisam bila posesivna da uradim sve. Kao sto su mi mnogi rekli:
-Alexz, lako odustajes.
I sama sam svesna toga. Ali ...sta cu. Tako bih voljela da je sve drugacije. Sada mi je i lakse kada sam ovo napisala.
Eh Damire, ljubavi...
Zaista, mozda i jesi mali da bi shvatio da i drugi imaju osjecaje. Ti si popularan, cure te zele ali ...jednom ce ti, vjeruj mi dragi, netko slomiti srce bas kao sto si ti meni. Da, jesi mali. Mladji si od mene godinu dana i to je dovoljan dokaz da ti zaista nisi zreo. Barem ne jos uvijek. Sretno ti bilo u zivotu ...ja cu naci novog. Ali, dovoljno te poznajem da znam da ces se pokajati kroz par mjeseci za ovo ...ali ....tada ce biti kasno ...
Dobro, mozda i nece. Mozda se ovo i ne promijeni. Ali, poslije svih tih grubih rijeci ...my dreams are broken. I moja je odluka jasna.
Did you ever hear what I told you?
Did you ever read what I wrote you?
Did you ever listen to what we played?
Did you ever let in what the world said?
Did we get this far just to feel your hate?
Did we play to become only pawns in the game?
How blind can you be, don't you see?
You chose the long road, but we'll be waiting...
Bye bye, beautiful...
Post je objavljen 03.05.2008. u 21:06 sati.