Pregled posta

Aljkavost Hrvatskih željeznica

Jutro je uistinu počelo ne baš bajno, sve sam nekako stizao na knap i jedva sam stigao na onaj vlak koji kreće u 6.20. Oblačno, sve je upućivalo na kišu koja se spremala pasti svaki tren. Nekako se pokušavala razbiti ta monotonija u vlaku kroz razgovor i šalu. Došli smo do Lekenika gdje je vlak stao. Čekali smo pola sata. Nitko nam ništa nije govorio. Nismo ništa naslućivali, dok nije došla ekipa hitne pomoći. U prolazu nam je kondukter napomenuo kako se dogodila nesreća. Brzi vlak koji je išao prije našega, naletio je na stariju osobu. Točnije, NN ( nepoznata osoba ) bacila se pod vlak. Tako dok sam čekao potvrdu od kolovođe da ću kasniti na faks, čuo sam njegov razgovor sa šefom. NN ( nepoznata osoba ) je jednostavno istrčala iz šume pod brzi vlak. Vlak ga je od velike brzine doslovno pregazio do neprepoznatljivosti. Većina je putnika odlučila do Zagreba autobusima ili osobnim automobilima. Mi ostali putnici, točnije školarci i studenti čekali smo autobuse koji su trebali doći. Tu smo čekali još sat vremena. Nervoza je postajala sve veća kod starijih putnika, koji su cijelo vrijeme komentirali zašto se baš tako rano ujutro NN bacio pod vlak ( kao da netko bira trenutak kad će se ubiti ). Neki su tako zbijali i šale, kao npr. : „Što radi čovjek ujutro u 6 sati u šumi ?!?! – čeka vlak.“. Ono što je mene malo zasmetalo je činjenica kako se nesreća dogodila u 6.15, točnije kada mi još nismo ni krenuli iz Siska. Do tada su nas autobusi komotno mogli čekati u Lekeniku, te su nas mogli odvesti do Turopolja. Ovako smo autobuse čekali dodatnih sat vremena. Još su se prepirali od kuda će poslati autobuse, da li iz Siska ili iz Zagreba. Aljkavost Hrvatskih željeznica je sve više prisutna. Dan prije te nesreće, dogodio se kvar na vlaku koji je također mogao završiti kobno. Naime, na vlaku koji je vozio na relaciji Zagreb – Sisak, zapalile su se kočnice. Vlak je prema izjavama putnika jedva stao u Velikoj Gorici, pri čemu je strojovođa počeo mahnito gasiti kočnice dok je dim ulazio u vlak. Putnici su pak mahnito trčali van kako bi došli do zraka. Ono što je najinteresantnije u cijeloj ovoj priči, je ponovno prepirka oko toga, da li treba poslati novu garnituru vlaka da preveze putnike do Siska, ili će se putnici nastaviti voziti sa „gorućim“ vlakom do Siska. Takva nedoumica trajala je pola sata, što je naravno razljutilo putnike. Čemu tolika dvojba – pitali su se mnogi. Da Vas samo podsjetim na priču od prošle godine o kojoj sam također pisao na svom blogu koja također potvrđuje ogromnu aljkavost i neorganiziranost Hrvatskih željeznica. Putovanje od Siska do Zagreba trajalo je vjerovali ili ne 4 sata. Krenuo sam vlakom u 10.20. Vlak je stao u Gredi ( dvije stanice od Siska ) gdje mu je crkao akumulator i nije mogao dalje. Tako smo stajali cijelo vrijeme da bi netko i riječi rekao. Neki su se žurili na posao, neki na faks a neki na kolokvij. Hrpa ljutnje, hrpa frustracija spojila se sa vrućinom što je dodatno pogoršalo stvar što je rezultiralo deranjem gospođe koja je pitala čemu toliko stojimo. Dali oni nama objašnjenje, i kažu da čekamo lokomotivu koja dolazi za nekih sat i pol. Došla ajde i lokomotiva a sada još veća parodija, lokomotiva se nemre prikopčat za vlak kako bi ga vukao. Srećom naišao je novi vlak iz Siska, tako da smo praktički dodatnih sat vremena još stajali u vlaku do Zagreba. Mislim da više riječi vezane za HŽ nisu potrebne da ovaj tekst govori sve o njima i o njihovom poslu.

Post je objavljen 03.05.2008. u 20:28 sati.