Stoji djevojka na prozoru i gleda...
Gleda ljude, sretni su....
Zagrljeni, zaljubljeni, vole se...
A ona... pustinja, mrak i tama
Čeka svijetlo, i čeka, i čeka...
Svaki tren gleda u mobitel,
Nada se da je se sjetio...
Sat otkucava minute, sate, dane...
Govori joj, još jedno slomljeno srce...
Ali ne, njeno pobljedjelo lice i ispucale usne,
Govore drugaćije, ima još nade...
I dok je sunce gleda,
Obasja jednu kap vode...
A ona... pustinja, mrak i tama
Čeka svijetlo, i čeka, i čeka...
Mila...
Post je objavljen 03.05.2008. u 16:57 sati.