Prosvjedi su iza nas i ispred nas..
Kandidature u SDP-u otvorene..
Inflacija raste..
Vlada vozi u petoj, ali HNB navodno šteka..
Bandić vozi u osmoj, prestiže sam sebe, kao u Matrix-u..
Slučaj Pukanić se razvodnjava..
Proslavili smo 1.maj uz grah, EU u prosvjedima..
…
Razmišljajući o vremenu i okruženju u kojem živimo, često puta sjetim se riječi svojih učitelja i profesora koji su bili vizionari svog vremena. Nije ih bilo puno, ali sreća je što su postojali i što su nam dali ono najbolje od sebe..vjeru u bolju budućnost. Mnoge stvari upravo su onakve kakvima su ih oni vidjeli, valjda zato što su vjerovali u napredak i razvoj ljudske inteligencije. Ali izgleda da je napredak došao na raskrižje s dva smjera. Jedan vodi napretku tehnologije i arhitekture novih svjetova samo za odabrane, a drugi vodi u podzemlje, siromaštva, bolesti, ne obrazovanosti, i kriminala (prostitucija, droga, alkohol, trafficking..). Uhvatiti korak s vremenom izgleda mi u ovim vremenima najteži zadatak. Preraspodjela kapitala kao osnova za daljnji normalni razvoj, ali kako stvari stoje Hrvatska o tome previše ne razmišlja. Pred nama stoje zadatci koje moramo ispuniti kako bismo ušli u eu zajednicu, poglavlja se otvaraju i zatvaraju, svakim danom sve smo bliže cilju, to me veseli, ali…
Smije li se zato zanemariti ljudski faktor, jesu li hrvatski građani spremni za tu i takvu europu u kojoj se cijeni znanje i rad, a ne nepotizam i korupcija? Treba li ova izvršna vlast više pažnje posvetiti svojim građanima, svojoj djeci i kreirati zakone ne samo zakona radi, već zbog novih generacija koji će živjeti u ujedinjenoj europi? Dok američki prijatelji savjetuju članice eu da smanje svoje izdatke za socijalu kako bi se brže razvijale, pitam se koja je to cijena bržeg razvoja? Uzmemo li u obzir desetine milijuna beskućnika u SAD-u, preko trideset milijuna nezaposlenih u EU, vizija budućnosti i nije tako sjajna..istovremeno kinezi izlaze na slobodno tržište…
Kada bi se pokušala sada staviti u poziciju svoje učiteljice prije tridesetak godina, ali sa svoje polazne točke gledišta, ne znam bi li pogodila kao što je ona, ali za trideset godina voljela bi da Hrvatska bude u prvom redu država obrazovane nacije, socijalna u svakom pogledu, i napredna bar onoliko koliko je kroz povijest krvarila. Tada će nas svatko respektirati a manje ucjenjivati, kao što to i danas čine s mnogim istaknutim znanstvenicima i stručnjacima širom svijeta. Što želim reći? Znanje je najveći adut tamo gdje nam je cilj biti, i na tu kartu moramo igrati. Škole i fakulteti, djeca i mladi, iznad i prije svega, a ostalo će ići svojim tijekom, htjeli mi to ili ne.
Da se mene pita, Ministarstvo obrazovanja i znanosti imalo bi najveću ulogu u izvršnoj vlasti, prioritet s kojim se kasni desetljećima.
U budućnosti će biti bogati samo oni sa znanjem. (W. CHURCHILL)
Post je objavljen 03.05.2008. u 01:43 sati.