Marketing
And I've got all the symptoms Of a girl with a broken heart, But no matter what you'll never see me cry.
Zar stvarno vjeruješ da je moguce voljeti
kada te netko natjera da dotakneš dno...?
Zar zaista vjeruješ da ja još imam snage za to...?
Zar stvarno vjeruješ da je moguce šutjeti
kada te netko natjera da stvoriš oceane...?
Zar zaista vjeruješ da ne vidim tvoje mane...?
Zar stvarno vjeruješ da je moguca toplina
kada te netko natjera da strepiš nocima?
Zar zaista vjeruješ hladnoci u mojim ocima...?
Zar stvarno vjeruješ da je moguca bajka
kada te netko natjera da zamrziš što si volio...?
Zar zaista vjeruješ da zakucat ce srce što si slomio...?
kada te netko natjera da dotakneš dno...?
Zar zaista vjeruješ da ja još imam snage za to...?
Zar stvarno vjeruješ da je moguce šutjeti
kada te netko natjera da stvoriš oceane...?
Zar zaista vjeruješ da ne vidim tvoje mane...?
Zar stvarno vjeruješ da je moguca toplina
kada te netko natjera da strepiš nocima?
Zar zaista vjeruješ hladnoci u mojim ocima...?
Zar stvarno vjeruješ da je moguca bajka
kada te netko natjera da zamrziš što si volio...?
Zar zaista vjeruješ da zakucat ce srce što si slomio...?
ne ide...
jednostavno ne ide...
znam da nije ti stalo... vidjela sam ti to u pogledu jučer...
znam da tebi je svejedno... i to sam napokon shvatila jucer...
a ti znaš da me imas...
ti to dobro znas... ludo... naivno... glupo, ali imaš me...
još uvijek...
jer meni je stalo! do tebe, do nas...
ali i do mene...
i polako mi sve ide na zivce, to da se igras pa priznaješ (nepostojeće) osjećaje, to da se javis pa ne javis, to da me želiš pa nećeš...
sorry, ali ne mogu...
zato zbogom...
and after all we put us through... after love and dark... we fell appart...after all... we are forced to forget love... and meet a friendship...
i napokon si priznajem, nakon 8mjeseci igrica...
nisi nikad ni mario...
sve je bila laž, svaki dodir, poljubac, zagrljaj, osjećaj, poziv,...
i sve sam oprostila u ime navodne ljubavi...
jer ne volim te, ne... ovo je zaljubljenost, zaludenost, opsjednutost...
i ide mi na živce jer boli, pakleno boli...
a nisi vrijedan toga...
ipak... ne znam kako da budemo prijatelji!
ja to ne znam...
nikad ti nisam bila jednostavno frendica...
niti ti znaš kako meni biti prijatelj...
hoćemo li uspjeti???
ipak... naucio me Frost jednu pouku: daj odjeb, prije nego ga dobijes... manje boli!!!
da...
ovaj put ja odlazim... jer moram... ostala bi da mogu, obećala sam da ću zauvijek ostati, sjećaš se...?
ali ne dopuštaš mi... i ne dopuštam si!
stoga idem... idem dalje... oprosti...
i ne... nemoj dopustiti da bude kao prosli put...
ne vraćaj me k sebi kao uvijek...
ne pokušavaj me nazvati, ne okreći moj broj... neću se javiti!
ne, ne šalji prijatelje po mene, ovaj put ti neću doći...
ne šalji mi poruke, nemam više tvoj broj... možda odgovorim, možda napišem ono tebi poznato Ko je to? da vidis koliko boli...
ne gledaj me... okreni glavu... nemoj se nasmiješiti... nemoj me pitati zašto te ignoriram... ne pokušavaj me srušiti, neću se vratiti...
znaš da mi je stalo... previše... stoga nemoj... neka ti to bude dovoljno... to da je nekome stalo više nego onima koje ti smatraš vrijednijima...
za kraj... samo ću ti reći: vrijeme je da mislim malo i na sebe, sorry...
and what if I really need u... what if I still care... please tell me what to do... where to go, baby, WHERE???
Post je objavljen 29.05.2008. u 23:49 sati.