...Nada....
...u svakom pogledu...u svakoj riječi ju osjećam...
...To je ono što mi daje tu neku utjehu za bolje sutra...
...Ona je ta koja mi i nakon svih mojih čudnih razmišljanja
uvijek ostane....uvijek je sve prisutna...
...uvijek je u nekom drugom obliku...
...jer ta nada donosi neko veselje...
veselje,radost....zbog pozitivnih misli
za nastavak dalje....
da budeš to što jesi...
da uspiješ biti to što jesi...
jer koliko god bilo lijepo....
nije i lako...
zato je nada tu negdje u srcu
koja spašava i govori...
ma sutra je novi dan...
bit će bolje,ma mora....
i uvijek je tamo....
u svakom mom razmišljanju
iako ne izravno....stalno ju osjećam...
Bog nije obećao:
dan bez bola,
smijeh bez tuge,
put bez trnja,
sunce bez kiše,
ali je obećao:
snagu za dan,
utjehu za suze
i
svjetlo za put.