Marketing
vrag na mukama - 4
(početak priče nalazi se OVDJE)
Prenuo sam se iznenada prožet istinskom stravom, kao kad me u mlađim danima znala u najcrnjoj noći iz najdubljeg sna buditi pomisao o neizbježnoj smrti. Bez razmišljanja primijenio sam isti recept kao i tada. Skočio sam na noge, jurnuo u kupaonicu, upalio svjetlo i stao pred ogledalo. U ogledalu iznad umivaonika vidio sam se od pasa na gore. Vidi majmuna!
Kad ležiš u mraku sklopljenih očiju, čini se da si jedino što postoji, te ako to prestane - nestati će cijeli svemir. Istovremena pomisao da će se to kad-tad nužno dogoditi, da će sve nestati, da je nezamislivo neotklonjivo, uklinjuje se takvim srazom da osjećaš da će ti misli eksplodirati. No kad stanem pred ogledalo, iznenada se vidim izvana. Izgledam isto kao i niz ljudi koje sam dobro poznavao i koje sam volio, koji su već umrli, pa je poruka očigledna i jaka. Ako su oni umrli, zašto ne bih i ja? Ako su oni mogli, mogu i ja. I nisam cijeli svemir, nego je oko mene i kupaonica i iza mene zid koji je dijeli od susjedne prostorije, i sve će to ostati i nakon mene, te moj nestanak ne mijenja ništa u poretku svijeta. S ljudima koje sam volio dijelio sam vrijeme života, predstoji mi da im se pridružim i u iskustvu koje još ne mogu predočiti. Taj objektivni pogled na sebe i misli koje je izazivao uvijek su me uspijevali smiriti, te danas više ne trebam ni ustati, već jednostavno prizovem slijed misli koje sve svedu na pravu mjeru. Suočavanje s vlastitim likom presjeklo je razulareno bjesnilo maštanja o Saši. Kako sam mogao i pomisliti da bi takva mlada ljepotica mogla biti zaljubljena u matorca poput mene?
Djevojke u Sašinim godinama zaljubljuju se u zgođušne mladce, u dečkiće u pomodnim majicama. Od petnaeste do dvadesete dovoljno im je da onaj u kojega su se zagledale ima frizuru koja im se sviđa, da je glasan u društvu i spreman drsko ogovoriti profesoru u školi, pa još ako koji put iskamči auto od oca - što ćeš više! Vrlo mlade djevojke razmišljaju binarno. Glatka koža: Uj! Naborana koža: Fuj! Čvrsti truh: DA. Pivski trbuščić: NE. Svi zubi na broju: 1. Socijalno zubalo: 0. Taj binarni pogled na svijet može se narušiti jedino ako su prisutne izuzetne dodatne okolnosti. Recimo, takve mlade ljepotice mogu se vidjeti - ako su pametne - uz matore milijunaše ili ofucane jet-set bonvivane, ako su bedaste. Nisam ni narko-diler, pa da iskorištavam njenu ovisnost. Gorko sam se nasmijao sjetivši se starog vica: takve su cure za "odlikaše"! Kako sam mogao toliko skrenuti da i na trenutak povjerujem da bi Saša, ili netko poput Saše, mogao iskreno napisati onakvu poruku tipu kakvog sam gledao u ogledalu?
Ipak, poruka je stigla. Mogao sam je izbrisati, ali ne i zaboraviti. Ta poruka je drveno željezo, okrugli kvadrat, nešto nemoguće - a ipak je ovdje. Mora postojati razumno objašnjenje…
Jedanaest navečer. Recimo, izašla je u neki diskoklub naći se s društvom, ondje je trebao biti i dripac s kojim očijuka, nije došao, umjesto njega stigle su prijateljice s viješću da je otišao na drugo mjesto s nekom drugom curicom, prijateljice je zafrkavaju… Ili je balavac došao i počeo izvoditi neke nedorasle štosove da joj se zgadio i on i svi vršnjaci i pomislila je tko bi je mogao utjeđiti… Možda je i nešto u bijesu popila, pa joj se sve zamantalo i učinilo joj se da je što nije, da bi moglo biti što biti ne može, te je u vrućici poslala poruke i čim je poslala, osvijestila se i sada se grize što je učinila.
Ili ona pleše s najpoželjnijim dečkom iz društva, a zavidne i zlobne prijateljice koje su ostale sjediti izvadile su joj mobitel iz torbe, prisjetile se da me je spominjala kao zanimljivog lika, pronašle moj broj u adresaru i poslale poruku da se zabave. Mora da je to ili nešto takvo…
A onda - tu je i njezina majka. Ta se ne bi skanjivala da mi počupa kosu, iskopa oči, popljuje me i izgazi, kada bi se tako nešto pročulo. A njezin otac, ako nema kalašnjikov u špajzi, nitko nema!
Uostalom, afera s nedoraslom maloljetnicom je posljednje što mi je u životu potrebno! Napokon sam upio da živjim upravo onako kako sam oduvijek želio, i sada da sve to uništim?!
Budi realan, govorio sam si, to što piše u poruci nije stvarno. To ne može biti. A ako i jeste stvarno, opet ne može biti, ne može se ostvariti. Nemoguće na kvadrat!
S druge strane, ja sam ipak potomak djece cvijeća… "Make love, not war!" Kako je ono glasila parola nas šezdesetosmaša? "Budimo realni, tražimo nemoguće!"
Poruka je još uvijek na ekranu mog mobitela, neizbrisana. Izaziva! Što s njom?
(nastavak OVDJE)
Post je objavljen 02.05.2008. u 12:22 sati.