Bojim se
Bojim onoga što mi donosi slijedeći sat. Dan i svako slijedeće sutra. Bojim se svoga nestalnoga srca, svoje ispaćene duše. Bojim se sunca jer ono zove na pokret, na skok. Ja bih se sakrila i bojim se skoka. Bojim se kiše koja podsjeća na napukline nastale vremenom i neimaštinom. Bojim se očaja, nemoći. Bojim se vrućine i bojim se hladnoće. Bojim se praznine i bojim se zbrke gomile. Bojim se da me ne zgazi oštrina, nemilost, okrutnost. Drhtim ko prut, ukočena od straha, nema topline oko mene. Topi se ostatak ostataka. Bojim se koraka trenutka. Zahtjeva i očekivanja. Bojim se da neću moći, da mi se osmjeh istopio se bojim. Bojim se, iznevjerit ću. Sebe, nju, sebe njezinu, od nje ostalu. Obavijam ove dvije ruke oko sebe, dok se tresem, držim sebe, samu. Suze straha bez dna peku. Bojim se sebe. Bojim se čovjeka. Ništa ne želim do mira i samoće noći, samoće! Dala sam više no što sam imala, davala ludo. Potrošila sam sve, nije mi žao. No bojim se, potrebna sam primanja, a nikoga nema. I sjene što su samo ostale uza me vrište i traže još mene. Nikog nema da rukom uhvati moju i kaže, sve će biti dobro, odmori se, ja sam tu. Ne mogu sama, bojim se. Moj strah ne vrišti. Ne skriva se. Samo stoji nasred svijeta i drhti. Gleda beznađu u oči. Moje ruke obavijaju se oko mene, sklapam oči. Nestajem na kratko u tami snova, gdje ponekad sretnem oči tople, pune ljubavi. Bojim se
Post je objavljen 02.05.2008. u 12:16 sati.