Marketing
Čekala sam,čekala da me nađeš...Ali previše sam izgubljena...Ne mogu vjerovati ni samoj sebi...
Nikada me neće vidjeti da plačem zbog njega...To sam se zaklela onaj dan kada me povrijedio.Tog dana sam napisala ovu pjesmu plačući sama u svojoj sobi,u svojem mraku,kao nikada do sada.Proklinjala sam ga...Nisam mu željela loše,ali ni ništa dobro...Pisala sam o sebi,a ne o njemu...Željela sam da svi shvate koliko sam ga voljela...
VRAČENA IZ MRTVIH
Smrt je bila vrijeme koje je posvetila njemu..
Na smrtnoj kamenoj postelji dotaknuo joj je blijedo lice...
Osjetio je hladnoću pod prstima...
Svi mrtvi su htjeli dio ovog trenutka...
Po poslijednji put je osjećala dodir čovjeka kojeg je voljela...
Umrla je u muci plačući,a svi oko nje su se smješkali...
A samo je željela jednom u životu biti u njegovom zagrljaju...
Srce joj je bilo krhko staklo...Hadno poput njegovih očiju...Bila je to otrovna ljubav...
Željela je toliko toga a ništa nije ostvarila...
Postelja joj je od kamena...
Otvorenim očima gleda u nebo...
On u njezinim očima vidi sve kao kroz otvorene prozore...
Bila je tako umorna od života...
Osamljena kroz cijelo svoje postojanje...
Cijelim svojim bićem žudjela je za poljubcem...
Kišni oblaci dolaze da se igraju...
Da im se kapljice kiše miješaju sa suzama u njenim očima...
Bila je samo laž...
Živjela je laž...
Hladne kapi umivaju joj lice brišući tragove...
Brišući tragove isplakanih suza...
Isplata je bila premala da bi otkupnina bila potpuna...
Polovično izrečene riječi-volim te- i tek jedan pogled bez osjećaja...
Duboko je udanula...
Prsa su joj se nadimala...
Hladan vjetar je pomicao pramenove njene kose...
Koban osjećaj zraka u njenim plućima...
Poljubac ispraznosti joj je osušio usne...
Oči joj vide samo sivilo oko nje...
Njen krug straha je ostao isti...Jedna suza je samo frakcija tisuće onih koje je isplakala...
Beskrajan mrak je okružuje i ne vidi kamo poći
Kada joj noga dotakne suho tlo...
Suznih očju prislanja lice na hladan kamen
Gdje je urezano njeno ime...
Izranjavanim rukama dotiće slova...
Rane joj nikada neće zacijeliti...
Ni jedna duša neće štovati grob gdje se trebala nalaziti ona...
Sama vjera ju je iznevjerila...
Sada treba naći put u tami...
A pitanje je tko će biti uz nju...
On joj je bio sakrament ljubavi...
Crni veo joj je kliznuo niz oči...
Vidjela je ono što prije nije željela...
Realnost ju je oslijepila...
Sada rukama krvavim opipava oko sebe,
A svaki oblik koji dotakne podsjeća na njegovo lice...
Vrišti iznutra ispunjena srahovima i boli...
Užasne slike prikazuju joj se u mislima...
Vratila se...
Od mrtvih je pobjegla...
Ne želim da svi shvate ovu pjesmu doslovno...Ipak bih zvučalo malo sadistički...Želim da shvate kako sam se osjećala...Kako me nešto razdiralo iznutra...Kako sam iznutra vrištala,a on me nije čuo...Kako sam padala,a on me nije pokušavao zadržati...
Sada pokušavam reći samoj sebi da nije vrijedan...Tko onda je???
Htjela sam objaviti ovo zato što želim podijeliti svoju tugu s nekime tko bi me mogao razumjeti...Sada sam barem malo odahnula...
Vaša
Mrtva Spisateljica
Post je objavljen 02.05.2008. u 11:43 sati.