Sovjetska 118. pješačka pukovnija forsira Dnjepar južno od Zaporožja – studeni 1943. godine
Tijek forsiranja i borba za mostobran
Noć uoči 25. studenog sve postrojbe 118. pješačke pukovnije prikupile su se na obali Dnjepra u području istočno od otoka Kanevskog, a kada je pao mrak počele su s prebacivanjem na otok. Točno u 2400 25. studenog na južni rub otoka Hortice pao je plotun gardijskih minobacača, a to je i bio signal 118. pješačkoj pukovniji da krene u forsiranje Dnjepra. Sve postrojbe vrlo brzo ukrcale su se u dodijeljena sredstva za prijevoz i desantni val je krenuo. Jedna satnija 2. pješačke bojne, nakon što se iskrcala na desnu obalu, izuzetno smjelo i uspješno uništila je njemačko bojno osiguranje sjeverno od kote 44. Za ovom satnijom počele su se iskrcavati i ostale postrojbe pukovnije. Čim su se bojne prikupile na desnoj obali i razvile se za napad, napad je i počeo. Borbeni inženjerci (pioniri) odmah su krenuli naprijed i počeli praviti prolaze kroz žičane i minske zaprijeke. Točno u 0500 26. studenog na signal zapovjednika pukovnije obije pješačke bojne istodobno su krenule u napad. Postrojbe 3. pješačke bojne svladavajući otpor iznenađenih njemačkih vojnika do svitanja zauzele su jarugu Kanevski, a postrojbe 2. pješačke bojne napale su samo naselje Kanevski. Cjelokupna njemačka paljba koja se ostvarila sručila se na postrojbe 2. pješačke bojne. Čim su shvatili da je forsiranje južno od Zaporožja njemački zapovjednici sve pričuve okrenuli su na taj smjer. Tako su iz smjera Marijevke u vremenu od 0500 do 0900 njemački vojnici pokušali čak tri protunapada. No, sovjetsko topništvo bilo je na vrhuncu zadaće i spremno je batiralo i kontrabatiralo, pa su tako na područje Aleksejevski i jarugu Kruti jar padale precizne topničke paljbe, a potom je na scenu stupilo i sovjetsko jurišno zrakoplovstvo. Časnici za navođenje precizno su označavali ciljeve i navodili zrakoplove, pa su njemačke pričuve rastrojene i uništene puno prije nego su i mogle stupiti u borbu sa sovjetskim pješacima. Padom mraka 26. studenog završeno je i prebacivanje topništva preko rijeke, a u tim prijelazima rijeku je prošao i cjelokupni protutenkovski lovački divizijun iz sastava divizijskog topništva, a do pada mraka 27. studenog sve postrojbe i cjelokupno topništvo koje je prešlo na desnu obalu utvrdilo se na crti mostobrana i u potpunosti bilo spremno za odbijanje protivničkog protunapada. Još iste noći na tu desantnu osnovicu prebacila se još jedna pješačka pukovnija i dijelovi divizijskog topništva. Ujutro u 0500 27. studenog obije pukovnije krenule su u napad s ciljem proširenja mostobrana. No, njemačke postrojbe borile su se hrabro i žilavo, njemačko topništvo odrađivalo je perfektno svoju zadaću potpore, a u borbu su se uključili i njemački zrakoplovi koji su preciznim naletima nanosili znatne gubitke sovjetskom pješaštvu. Razvile su se teške bitke i bojevi, pa je završetkom dana 27. studenog situacija bila slijedeća: - sovjetske pukovnije napredovale su jedva 3 km. Nadnevka 28. studenog svježe sovjetske postrojbe krenule su u nove napada za proširenje mostobrana i do kraja dana mostobran je bio površine 10 km u dubinu i 20 km u širinu, no, dalje nije išlo, pa su sovjetski vojnici počeli utvrđivanje na dostignutim crtama. Sovjetska 118. pješačka pukovnija pretrpjevši znatne gubitke više nije bila pukovnija, ali se ovjenčala slavom, a njezini poginuli i živi vojnici doista su postali heroji vrijedni divljenja.
Post je objavljen 02.05.2008. u 08:41 sati.