Moje je srce kao otvoren prozor.
Umornih krila odmor je tražila
ptičica mala kad je uletjela
i na rame mi se spustila.
Glas je njen kao zvuk violine
što dira me u dubinu duše
čekajući da krila odmori
ćutih suze kako me guše.
Oblak ugledam gdje nebom brodi
poželjeh i ja ptičica postati
na ramenu toplom tvome
umorna krila odmarati.
Post je objavljen 01.05.2008. u 22:42 sati.