Sovjetska 118. pješačka pukovnija forsira Dnjepar južno od Zaporožja – studeni 1943. godine
Odluka zapovjednika 118. pješačke pukovnije i priprave za forsiranje
Dok je zapovjednik pukovnije proučavao i shvaćao zadaću, načelnik stožera pukovnije organizirao je i pripremao zapovjedno i dopunsko izviđanje u cilju utvrđivanja prednje crte njemačke obrane, vatrenog sustava, značajkama inženjerijskih radova koji su poduzeti na desnoj obali, te zaprijekama i VT na protivničkoj obali. Istodobno i inženjerci su provodili inženjerijsko izviđanje značajki obiju obala i tražeći najpogodnija mjesta za prijelaz na odsjeku prijelaza pukovnije. Ujutro 15. studenog zapovjednik 118. pješačke pukovnije bojnik V. V. Mjakotin s podređenim zapovjednicima bojni i postrojbi ojačanja krenuo je u izvid odsjeka za prijelaz pukovnije. Na tom izviđanju utvrđena su točna mjesta prikupljanja postrojbi i prijevoznih sredstava, određena su mjesta za ukrcavanje i dodijeljena sredstva za prijevoz, te napokon položaji topništva koje će biti dovučeno za direktno gađanje protivničke obale. Od 16. studenog sovjetske male izvidničke skupine svake noći potajno prelaze na desnu obalu i tamo izviđaju prisluškivanjem, motrenjem, ali i hvatanjem njemačkih vojnika. Te izvidničke skupine pred svitanje vraćale su se natrag na lijevu obalu. Zanimljivo je i kako su sovjetski izvidnici utvrdili položaje njemačkih bunkera za mitraljiranje obale. Naime, oni su u čamce postavili lutke i pustili ih nizvodno maticom niz rijeku, a potom je topništvo ispalilo nekoliko topničkih plotuna po njemačkoj crti obrane. Čim su njemački vojnici iz bojnog osiguranja primijetili sovjetske čamce na vodi, po njima je otvorena snažna strojnička paljba iz svih VT na desnoj obali. Sovjetski izvidnici jednostavno su na svojim zemljovidima i orisima označili mjesta, skinuli koordinate i to je proslijeđeno topništvu. Njemački vojnici nisu ni sanjali da su jednostavno i naivno upali u zamku sovjetskih izvidnika. Nakon provedenog izvida i prikupljanja svih prikupljenih podataka tijekom izvida, zapovjednik pukovnije bojnik Mjakotin podređenim postrojbama dodijelio je slijedeće zadaće: - pukovnija će forsiranje provesti u jednom valu i to po slijedećem: - 3. pješačka bojna iskrcat će se na desnu obalu u području kote 32 i napredovanjem smjerom sjeverozapad zauzeti crtu jaruga Kanevska, a zatim produžiti u smjeru Nikolajevke; - 2. pješačka bojna iskrcat će se u području šumarka sjeverno od kote 44 i zauzeti Kanevski, te dalje nastupati smjerom prema koti 83 i Novoj Fedorovki. (U prethodnim forsiranjima 118. sovjetska pješačka pukovnija pretrpjela je velike gubitke u ljudstvu, ali je zapovjednik odbio popunu, jer bi novopridošli vojnici samo smetali i kočili ove koji su sada već bili veterani i doista pravi 'maheri' u forsiranju. Dakle, 118. pješačka pukovnija unutarnjim preustrojem, tijekom forsiranja Dnjepra sada ima samo dvije manevarske pješačke bojne koje se sastoje od po dvije pješačke satnije koje opet broje samo 50 vojnika) Topništvo je trebalo izvesti vatreni udar po svim otkrivenim njemačkim VT koje se nalaze na samoj vodenoj crti desne obale, ali samo ako njemački vojnici otkriju desant. Divizijsko topništvo (DAG) bilo je u pripravnosti otvoriti snažnu topničku paljbu po južnom rubu šume u jaruzi Kanevski, po istočnom rubu naselja Kanevski i po jaruzi Kruti jar. Po iskrcavanju desanta na desantnu osnovicu topništvo je trebalo batirati samo one ciljeve koje im osobno odrede zapovjednici pješačkih bojni i satnija, ali i biti u spremnosti za udar po njemačkim pričuvama koje bi se eventualno počele primicati mostobranu. Ovo označavanje ciljeva topništvu su trebali davati i navoditi ih osobno njihovi zapovjednici koji su se s prednjim topničkim motriteljima prebacili u čamcima s pješacima. Topništvo PAG i BAG trebalo se prebaciti zajedno s pješacima i s položaja na desnoj obali pružati topničku potporu pješačkim (sovjetski, a danas i ruski vojni stručnjaci za pješake rabe izraz strijelci, a za pješačke postrojbe strijeljačke – po Athumanunhu) bojnama. Isto tako, dva dana prije početka forsiranja, sovjetsko jurišno (taktički lovci bombarderi tipa Iljušin) zrakoplovstvo tijekom dana, ali i noću trebalo je uništiti njemačko topništvo i rastrojiti njemačke pričuve. Na sam dan forsiranja zrakoplovstvo će se opet pojaviti, ali sada po pozivu časnika za vezu sa zrakoplovima koji će opet biti u sastavu pješačkih bojni i označit će točne ciljeve zrakoplovima. Od sredstava za prijelaz divizija je imala ukupno 167 drvenih i 25 gumenih formacijskih desantnih čamaca čiju većinu dodijelit će upravo 118. pješačkoj pukovniji. Za prebacivanje topništva i težih oružja divizijska inženjerija ustupila je pukovnijskim borbenim inženjercima pontonirski mostovni park tip N-2-P od kojeg su se lako mogle načiniti skele za prijevoz topništva preko rijeke. Skele su trebale otpočeti s prijevozima kada bude sigurna crta mostobrana, točnije ujutro 26. studenog, a što je po Athumanunhu i logično i vojnički gledano ispravno. Do 25. studenog sve podređene postrojbe 118. pješačke pukovnije uvježbavale su prijelaz na jezeru Kušugumovka. Promatračnica zapovjednika pukovnije bila je uređena na otoku Kanevski. Po uspostavi mostobrana vezisti su trebali preko rijeke razvući kabel i time ostvariti žičanu (telefonsku) vezu postrojbi koje su prešle rijeku sa zapovjednikom pukovnije. Uoči i na sam dan forsiranja opet su poduzeti demonstrativni (lažni) prijelazi u cilju obmanjivanja protivnika. Isto tako, u trenutku početka forsiranja, sovjetsko topništvo izvelo je 30 minutni topnički udar po područjima obale oko Novog Kičkasa, a sovjetsko jurišno zrakoplovstvo snažno je bombardiralo otok Hortice. Dakako, ovo su bile lažne topničke priprave, ali su uspjele gotovo 100 posto, jer na ta mjesta upućene su sve njemačke pričuve, a čak je i budnost njemačkih postrojbi na stvarnom mjestu prijelaza popustila, jer su svi sada bili uvjereni da će forsiranje biti u području Novog Kičkasa, a ne južno od Zaporožja.
Post je objavljen 01.05.2008. u 21:53 sati.