Možda je konačno vrijeme da napišem
posljednju pjesmu o tebi.
Ti si najveća nesreća moga života,
Koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe,
Zbog ljubavi koja to nikada i nije bila,
Zbog sreće koja je bila nesreća,
Zbog radosti koja je tuga postala.
Htjela bih te mrziti,
Ali osjećam sažaljenje prema tebi...
Gadiš mi se;
Nisi ostao muško, nisi se dokazao
Ispao si gad, kukavica, đubre....
Sada se tresem od bijesa prema samoj sebi
Od silnog gađenja prema tebi,
A smatrala sam te anđelom...
Ali ti nisi to.....
Ti nisi ni dostojanstveno ljudsko biće,
Ma ti si odvratan!!!!
Reci ću ti samo jedno za kraj:
Neka ti jednom bude kao i meni,
I ne moram te nikada vise sresti jer u tebi
Nikada više neću vidjeti čovjeka.
Zbogom zauvijek
Nesrećo moje mladosti....
Post je objavljen 01.05.2008. u 21:20 sati.