Marketing
Nova pjesma...Samo zbog dobrih komentara na onu prvu...
No Name...
Slomljena i prevarena...
Vidjela sam svjetlo gdje ga uopće nema...
Šetala sam cestom koja ne postoji...
I udisala zrak namjenjen drugoj...
Slijedila sam stope koje uopće nisu tvoje...
Prepoznavala sam lica koja su odavno nestala...
Nebo je bilo sivo pred kišu...
Ceste ispunjene lokvama u koje ponire koja suza pala iz oblaka...
Zrak je mirisao na smog...
A ja sam ga svejedno hvatala i gutala
Iako me to činilo nestabilnom...
Svima smeta ono što jesam...
Ali ja se ne želim mjenjati...
Život je samo jedan...Jedna prilika...
Zašto da živim na tuđi način?
Sve je poput nedovršene rečenice...
Ne znamo hoćemo li se uopće u zoru probuditi...
Putokazi su tako nejasni..
Sve moramo odlučivati sami...
U toliko trgovina ne možemo naći sreću...
Ondje su samo prolazna veselja...
Tužno je to što mormamo nešto izgubiti da bi nešto dobili...
Dosta je pokušavanja...Dosta je željenja...
I to samo zbog propuštenih ili krivo iskorištenih prilika...
Dovoljan je bio samo krivi korak i sve je propalo...
U svakom odgovoru je uvijek bilo jedno veliko "ali"...
I zato sam stalno donosila pogrešne odluke...
Užasne uspomene su me ranjavale poput bodeža...
S otrovom svi pokušavamo riješiti svoje patnje...
Za mene je ipak bilo dovoljno da prestanem disati...
Udisati zrak namjenjen drugoj...
Disala sam za tebe,a ti mi to nisi dopuštao...
Umoran si od besciljnog trčanja...Zadihan si...Umireš...
A sada bježiš jer si meta...
Pogodili su te...
Umire tvoj osmjeh pružajući svoje poslijednje najbolje izdanje...
Svoj najveći sjaj...
A svejedno mi braniš da se pravim da sam zaboravila na tebe...
Što radiš kada ti je mašta ono najgore što imaš?
Što tražiš od mene,a što daješ?
Vremena se mjenjaju...Ja te neću dovijeka čekati...
I zato se pretvaram da sam zaboravila na tebe...
Nikada nećemo igrati pošteno,zar ne?
Zar ćeš radije ostati sam?Izaberi...
U ovom životu je sve bilo pogrešno...
Nema odjeka iskrenog smijeha...
Zarobljeni smo u zlatnim kavezima poput božanskih ptica...
Imamo sve što poželimo,ali ne možemo dobiti slobodu...
To nam nitko ne želi dati...
Simbolika ovih riječi je poput pepela...
Prljava i raspršena...
Uvjerena sam da gledaš u mene,ali možda si samo umišljam...
I sada si daleko od mene u svojoj veličanstvenoj crnini...
Tako opčinjen svojim savršenstvom...
Pitam se koliko veličanstven može biti anđeo crnih krila poput tebe?
Za nekoliko minuta bit ćeš mi blizu...
A možda i pokraj mene nije toliko strašno...
Čak i sada dok osjećam povjetarac kroz prozor...
Znam da si još uvijek tu iako uvijek nestaneš misteioznou magli...
Pogled ti seže dalje nego što vidiš...
Ne shvaćam da ti sada mogu ponovno sve reći,a da ovaj puta ne pobjegneš...
Gledaš me kroz svoje guste crne trepavice,
i misliš da to nitko ne vidi...
Još smo školarci...Ali vremena je sve manje...
Pamtit ću ovih 45 minuta koje sam provela tako blizu tebe...
Osjećala sam kako mi dotićeš nogu...
Onako...Bez razloga...
Znam da je to sve što ću imati od tebe...
I zato sam napisala ovu pjesmu...Dok si me gledao dok pišem...
Eto još jedne dugačke pjesme...Nadam se da va se i ta svidjela...
Na neko vrijeme odustajem od pisanja priča,a i nemam vremena...
Previše obveza mi se nakupilo i ne mogu sve to stići,ali svaki dan ću napisati na blog jednu pjesmu iz svojih bilježnica...Može?
Pozdrav Darkmanu(
),mojoj dark sys(),Hani(pozz bitchy...),Miss Ivych(pozz Amiga...),Prcini,Dacyju,Škemi,Pavy,Nikki...(svima šaljem puse...)
Vaša
Mrtva Spisateljica
Post je objavljen 01.05.2008. u 21:15 sati.