Marketing
torba na psu
Sretna i ponosna vlasnica novog psa i nove torbe se pojavi jucer kod mene, masuci psom u torbi ili torbom na psu, ovisno na sta vam prvo pogled padne. Ja sam najprije vidila to siroto, skupo stvorenje koje viri iz te skupe torbe na ramenima sirote zene. Sirote jer nezna, a ne sirote jer nema. Izvukla ona to malo bice da uhvati malo zraka dok mi dvije ispijemo kavu. I imam sta viditi. To bice jedva dise od kaputa koji je ponosna vlasnica na njega navukla. Skupi pas u skupom kaputu i sve to skupa utrpano u skupu torbu, i tako ona snjim salablajzi po gradu jer nema pametnijega posla. I prodaje pse. Prodaje pse koje ce to malo bice okotiti kad joj ponosna vlasnica nadje primjerenog muzjaka. A cijena nije mala. Buduce bebe ce morati isplatiti i mamu i kaput i torbu, valjda ce nesto para ostati da se torbi pridruze adekvatne cipele. Nasiroko i nadugo ona meni ispricala kako je to malo bice poslusno i sta sve zna. Od sjedi, preko lezi, do donesi.
Slusam ja nju tako s trecinom jednog uha i mislim na moje ljubavi kod kuce.
Moje slatke ljubavi koje nista ne kostaju a puno vrijede.
Moje ljubavi su s ulice, nisam za njih dala ni kune ni eure, nemaju kaputa i neznaju za narebe. Oni znaju za njeznost, za ljubav, za paznju...Oni znaju da su oni ljubimci i da se to kod nas doslovno tako shvaca. A ljubimci spavaju u krevetu, imaju svoj jastuk, prica im se prije spavanja, nocu ih se pokriva da im bude toplo, ujutro ih se ljubi da im dan pocne ljepo...
I ne prodaju se bebe, ni za cipele ni za torbe.
Ovo su moje jubavi...moje slatke, njezne jubavi
......................................
.....................................
Post je objavljen 01.05.2008. u 20:08 sati.
