Marketing
...nEtko će prati suđE.. a nEtko užiwatiiii...
Bio jednom jedan razred. Bilo je to još dawne /tisuću šesto osamstote/ godine. Stwari tada bijahu drugačije, mnogo drugačije nego danas. Bilo je to doba kada su se jeli swendiči, izlazilo se u Corpus Diem, a magnezijew oksid bio je od željeza. Melem, što drugo reći? 
Bilo je u tom razredu dosta mogućih situacija jer je postojalo puno situacija. I stres se liječio depresijom. A to su zbilja samo osnowne osnowe!
Učenici u tom razredu klasificirali su se na RIMSKO JEDAN: cure i RIMSKO DWA: malo manje cure(čast nekolicini oswiještenih muškarčina..)
Budući da je bilo uwriježeno mišljenje da je glawa bistra onda kad opereš kosu, trudili su se donekle redowito biti bistre glawe a ja sam se suzdržawala da 'stalno ne zaplakam na nečem'.
U dane kad su bili kulturno oswiješteni, slušali su Mjesečewu sonatu i pametno zaključiwali tempo koji im sam naslow sugerira... Mjesečast, narawno!! Osim 'weselih pjesmica', oni su se u koštac hwatali i s lijepom književnošću, što objašnjawa uwjerenje da je Hamlet rekao 'Mislim, dakle postojim...'
Rock je bila glazbica koju su slušali, no bilo je i onih koji nisu slušali takwe gluposti nego samo biranu glazbu, cajke, narawno!
Dok su u Iranu letile ruke, noge, crijewa,oni su kupowali Warteks odijela za grbawa tijela.
Ponekad je dolazilo do pobune Kiklopa
jer ti učenici uopće nisu birali trenutke u kojima će obawljati 'weliko spremanje', makar to značilo da će njhowi mladi umowi propustiti neko wrlo bitno waspitanje.
A onda su jednoga dana otkrili jedno od najbitnijih prawnih prawila: nitko ne smije londrati po kuinji! Jasno!? Jer tko bi u protiwnom swima 'sera naserio'...
I tada se dogodilo ono od čega smo swi strahowali. Mata je donio dukate, a onda je Reza rekla Lizi "na, što ćete dobit naših dukata!" U tom trenutku shwatili su da se pederi nalaze swuda oko njih. I pederice, narawno... Poslije toga swi su izgledali kao da su trknuti mokrom krpom po glawi. Wjerojatno zbog Bele bake, no ne mogu to sa sigurnošću twrditi jer se uprawo tad pronijela priča da Mica Sekretarica wiše woli Peru Inženjera nego Matu Radnika. Swe je to utjecalo na njih.
To je dakle, zato, dakle, zbog nečiste krwi balkanske! Ma bit će da je zato. Kako bilo, nitko wiše nije htio ići u Djuriće jer tamo stwarno nema poljopriwrede. Ma u tim našim selima sami liwadari! Trebalo bi ih swe poslati na "identificaranje"... Možda bi weć tad došlo do podjele na torijewce i wikinge. da...
Ali nema weze. Pridonijeo je taj razred mnogočemu. Oni su prwi došli do saznanja da se zemlja iskorištawa agrarno, a osnowna wrsta sprawe za oranje koju su koristili bila je uprawo oranica. Između ostaloga, imali su obweze i prema wazelinu, a ni cukerbekerice im nisu bile strane.
Ponekad su slušali Wagnera pa su se autoriteti bojali da ne odu malo gušiti Židowe, no nije im to ni palo na pamet.
Radije su se odlučili za studiranje lingwistike(nakon referenduma) pa su se mogli hwaliti swojim bujnim rječnikom koji je sadržawao riječ "topal"(ni slučajno 'topao'...) No dobro, kad odbacimo swe 'sumlje', dolazimo dio zaključka da je najbolje biti 'dimljačar'... pogotovo u čiča Tominoj kolibi!
Nerado su gledali nacionalne socijalističke filmowe koji su weličali TITANIC, kao i roditelje koji su bili pušeni. Ni Mozartow ocat nije im bio pretjerano drag. Za to su se ionako pobrinule welške kurwe. One su propagirale kontracepciju čija prednost je bila ta da NE ŠTITI od spolno prenosiwih bolesti... Ipak su se odlučili za grupni seks. On je jako dobar zato što se u njemu može zabušawati.
A tako su ih i učili. Prekretnica u njihowim ziwotima dogodila se kad su im obznanili da puno bolje žiwe oni koji kradu od onih koji lažu.. Da..
Iako i dalje nisu znali što znači apsurdno(a dugo ih je i 'apstraktno' fasciniralo..).
Nisu bili sigurni jesu li mlada djeca još bila žiwa ili su ih samo na telewiziji widjeli.. Dugo ih je to pitanje zaokupljalo. No onda se muški dio razreda počeo brijati. Pincetom, narawno! Ipak se nisu izgubili u swijetu odraslih. Još uwijek promišljaju o opsegu sadržaja i opsega, što ih drži čwrsto na zemlji.. Poptuna suprotnost od strjelice koja ide odozgo prema gore!
"Kiša pada, trawa raste, kosit se za Uskrs ne može...nanana...".. To se čulo razredom swaki put kad su se osjećali "seksepilno", a bilo je to jako često.. No imali su i vremena za to. Swe dok nisu počeli učiti o zakonima. Ta podjela crkwenih zakona na zapowijedni i prometni stalno im je stwarala probleme. Bio je to najwjerojatnije rezultat sredine u kojoj su si oni žiwjeli. Na temelju njihowih dojama, mogli smo zaključiti kako stari stwoje kad zawršawa pola nje...
Osim što su bili dobri prijatelji, postali su malo bolji prijatelji. Mada su bili osorni i umišljeni i ponašali se osorno i bezobrazno. Samo nekada. Hajmo reći, "empiriski".
Narawno, nikada nisu očekiwali da im wlak uđe sam u rupu... Zato su drugima ostawljali wrući kesten. Oni su swoje ocjene zarađiwali ležeći. U krajnjem slučaju bi samo malo umočili ruku i to je to... Nisu mogli dočekati /dwije tisuću/ godinu. Strašno ih je zanimao broj stanownipa te godine. Budući da su bili naseljeni, nije bilo infrastrukture(silogizam ili ne? NE!). Ali nije ih to sprječawalo u promatranju Srba koji se wraću iz izbjeglištwa. Pogotowo ako su išli transwerzalnom željeznicom. A kad smo kod željeznica i wlakowa, znate li koji je bio prwi japanski brzi wlak? WLAK U SNIJEGU!!
Ali on nije bitno pridonijeo dohotku u stanowništwu. Bile su to picolowke, narawno, nakon spajanja na kisik. A onda wiše nisu smjeli grliti susjede. Morali su pred kartu, koja je barem bila ženskog roda. I to tamnocrwene boje, ili owe tu, ne znam kak se zowe...
Ma slobodno sjednite, zabolit će was noge! Tri četwrtine piii nigdje neće pobjeći, osim ako netko ne izbriše zadatak s ploče jer ga ne zna riješiti.
Događalo se i to. Prigowori(tipa: "Ti uporno priiiičaaaš.."..."Može malo tiše?"..."Ti sad ne pokazuješ da te zanima gradivo"..Ti se nikad ne možeš normalno ponašati!") i odlasci u prostorije koje su bile poznate po bombonima(ali prwo bi im netko morao zakazati tamo sastanak, što se najčešće događalo nakon iznašanja klupa iz razreda) njima ionako nisu smetali.
Stalno su im goworili da se ne ponašaju kao učenici. Pa što onda? Bar su imali wremena za strahowito naporne razgowore (x:"eeej...de mi reci za peglu.."...y:"šta za peglu?"....x:"pa kakwa ti je?"...y:"aa.. dobra.."...x:"znači, dobra ti je..?"...y:"da..") nakon kojih su danima bili nesposobni za obawljanje bilo kakwe wrste psihičkog ili fizičkog rada zbog prewelikog umnog napora...
eh, da mi je bilo ići u taj razred...
***swe was puno poozdrawljam...legendee...
...puse...
Post je objavljen 01.05.2008. u 19:40 sati.