.................................
Posebne su molitve i druge pobožnosti kojima se tijekom svibnja časti Blažena Djevica Marija. Tradicija ovakvih pobožnosti seže u 16. stoljeće. Potvrdio ih je papa Pio VII., a kasniji pape, sve do danas, objavili su brojne naputke o štovanju Blažene djevice Marije i podržali ovu i druge marijanske pobožnosti u sveopćoj Crkvi. Ljepota mjeseca svibnja nije samo u mirisnom cvijeću i u proljetom raspjevanoj i probuđenoj prirodi, nego za nas vjernike ljepota svibnja očituje se i u štovanju, koje u tom mjesecu, iskazujemo Blaženoj Djevici Mariji, Majki Crkve. U svibnju nam je Gospa najbliža, jer je ona znak vedrine i duhovne snage kršćanstva. Moleći otajstva svete krunice povezujemo se i ujedinjujemo s Isusom Kristom koji je središte i cilj svake naše molitve. Prava marijanska pobožnost nikada ne zatamnjuje ili umanjuje vjeru i ljubav prema Isusu našem Spasitelju, jedinome posredniku između Boga i ljudi. Povjeravanje Gospi jest ovlašteni put koji su iskusili brojni sveci kako bi vjernije nasljedovali Krista.
Njoj se, dakle, povjerimo. ...
KRUNICA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Čuj nas, Majko
........................Čuj nas Majko, nado naša, k tebi vapimo mi svi,
........................svak ti srce sad iznaša, srce puno ljubavi
........................Primi, primi mila Majko, naša srdašca! To je sve što
........................mogu dati tvoja dječica!
........................Sretan onaj tko te hoće svojom zvati majčicom,
........................jer od svake ti češ zloće zaštitom ga branit svom.
........................Primi, primi...
........................Brani i nas, Majko slatka, budi nama u pomoć,
........................a najvećma onog sata kad nam s tog je svijeta poć.
........................Primi, primi...
.......
I kako me danas cijeli dan prati ova pjesme i nju ću staviti u ovaj dan koji je tako pun događanja i slavljenja da se nema dovoljno vremena za obuhvatiti sve to ...
JEDNE NOĆI
Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.
A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.
I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema ...
/Dobriša Cesarić/
....................................................
Post je objavljen 01.05.2008. u 14:51 sati.