Marketing
I stvori Bog oca ...
...............................
Kad je Gospodin Bog odlučio stvoriti oca, započeo je s jakim i visokim likom.
Tad anđeo koji se našao u blizini reče:....................
''Pa kakav će to biti otac? Ako ćeš djecu načiniti maljušnom i kao pamuk nježnom, zašto si oca načinio tako velikog? Neće se moći s njima poigrati ako ne klekne. Neće se moći nadviti noću nad krevetić da ih pokrije. Neće ih moći poljubiti ako se ne prigne.''
Bog se nasmiješi i odgovori:
''Sve to je istina, ali ako ga načinim malenim poput djeteta, onda djeca neće imati nekoga prema kome će moći podignuti pogled.''
Kad je Bog zatim oblikovao očeve ruke, učinio ih je dugim i mišićavim.
Anđeo odmahnu glavom i reče:....
''Ali… tako velike ruke neće moći ni otvoriti ni zatvoriti pribadaču, ni zakopčati ni otkopčati gumb, ni uplesti pletenicu ni izvaditi trn iz prsta.''
Bog se nasmiješi i reče:
''Znam, ali su dovoljno velike da drže sve što se nađe u dječjim džepovima i dovoljno malene da svojim dlanovima stisnu njihove obraščiće.''
Onda Bog stade stvarati dvije goleme noge kakve još ne bijahu viđene.
Anđeo poviče:
''Nije dobro! Zar doista misliš da će te dvije lađe moći skočiti iz kreveta kad dijete ujutro zaplače? Ili da će uspjeti proći između njih kad se budu igrali a da barem dvoje ne povrijedi?''
Bog se nasmiješi i odgovori:
''Bez brige, dobre su. Vidjet ćeš kako dobro služe djeci koja se budu htjela igrati jahanja na konjiću ili loviti miševe po vikendici ili se razmetati cipelama koje nitko drugi ne može obuti.''
Bog je radio cijelu noć. Ocu je dao malo riječi, ali mu je glas bio čvrst i pouzdan; dao mu je oči koje su sve vidjele, ali su ostale mirne i strpljive.
Na kraju, nakon kratkog razmišljanja, dodao je i zadnji potez:
suze..............................................
Zatim se obratio anđelu:
''Jesi li se sada uvjerio da otac može voljeti koliko i majka?''
/Erma Bombeck/
..................................
******************************************************
Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan "koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik". Godine 1889. tzv. Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries, te u njoj "radnike i sve ljude skromnih životnih prilika 'upućuje na sv. Josipa' kao uzor i primjer za nasljedovanje". Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimaju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskog radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći "pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli".
Socijalni nauk: RAD
Glavno obilježje svetoga Josipa to što je on slika Crkve budući je njegova zadaća, pokraj Marije i Isusa, bila upravo zaštititi Isusa i odgajati ga - kao što ga je Sveti Otac nazvao "Otkupiteljev čuvar" - to čuvanje, zaštita i odgoj je na neki način i zadaća Crkve. Pred našim očima je kao onaj koji može današnjim muževima, očevima i radnicima pokazati što znači biti muž, otac i radnik.
........................................................................................
........................................................................SVETI JOSIP
Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav. Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti.
Amen.
Post je objavljen 01.05.2008. u 11:52 sati.