Marketing
Pod naletom tuge, okupana ceznjom
Kao vjetrom odnesene, rijeci nestaju u vazduhu.
Uzalud ih pokusavam zaustaviti, da ih sacuvam za kasnije momente,
momente kada sam zarobljena u tami praznog stana, usamljena i napacena.
Za trenutke slabosti, za uplakanu dusu...
Da ih cuvam, ne mogu.
Kao vrapci bjeze od mene, nestaju u atmosferi, ploveci ponovo ka tebi...
Trazim ih uporno, grabeci kroz oblake, trazim svaku rjeccu i naglasak tvoj.
Trazim da ih ponovo cujem, da ih osjetim kao danas i juce sto sam,
makar na sekundu da mi utjeha budu.
Praznoj sobi toplina, napacenom srcu hrana.
Momenti, kao neprijatelji mile,
a zivot se urotio protiv mene i tece.
Tece prema buducnosti, sporo, najsporije, umjesan svakodnevnicom i monotonijom u kojoj si ti samo fragment, fragment jedne obecavajuce slike,
u kojoj smo mi, zajedno i srecni.
Suze koje peku,
nista promijeniti nece.
Vec obasjati ceznjivost koja u meni tinja,
za tobom, za nama.
Imaginarna prica nas, obojena slikama, njeznostima i toplinom glasa tvog,
s ljubavlju vezena,
boli.
Jer nisi tu, pored mene.
Post je objavljen 01.05.2008. u 05:31 sati.