Nalazio se na zanimljivom životnom križanju: jedan je put vodio ka ljubavi, a drugi ka prijateljstvu. Oba su imali lijepe početke, a kraj se nije mogao sada niti znati niti nazrijeti. I ostalo je to što je ostalo: izabrati i krenuti putem. Ispravnim putem. Najsretniji bi bio da može krenuti put oba puta i vidjeti koji bi ga odveo na krivu stranu. No to nije mogao napraviti i morao je birati.
Ljubav mu je donosila ushit i veselje, ljubav mu je donosila dodire i poljupce. Ljubav uopće nije davala loše argumente da krene baš tim putem. Prijateljstvo je pak davalo osobu na koju se može osloniti, sa kojom ne može biti intiman, a opet, može imati u svakom trenutku potporu i razumijevanje. I istinski nije znao kojim putem krenuti. A onda se ona javila, možda da mu pomogne odabrati pravi put. Počeli su pričati preko poruka, Internet je ponekad istinski dobar. Bilo je vidljivo da želi njegovu pažnju, što je i dobila. Dapače dao joj je previše pažnje, počeo ju je analizirati, riječ po riječ. A ona je ohrabrena danom pažnjom počela izgovarati svoje misli i želje, sve jače i jače. U tom trenutku je stao. Više mu ništa nije bilo jasno, osim da put ljubavi i prijateljstva više nisu pravi smjerovi gdje ovo treba voditi. Trebalo mu je malo vremena, da malo bolje i još jednom razmisli.
Zatvorio je kartu putova, prekinuo je razgovor sa njom i otišao na balkon, uživati u noćnom svježem zraku i zvijezdama koje su veselo treperile. I što je više razmišljao znao je da nema niti moguću prijateljicu niti moguću ljubav. Mogao je imati i ima samo osobu u svom životu koja nikada neće smoći hrabrosti i reći što joj je pri srcu. Odlučio je sačekati i pružiti joj šansu da sama nauči izgovarati svoje osjećaje.
On je imao svo vrijeme zvijezda koje trepere.
Njemu se žurilo nije.
Putovi će ga i dalje čekati i morati će kat-tad izabrati jedan…
Post je objavljen 30.04.2008. u 23:32 sati.