Vidiš li dakle, moj Teotime, kako nas vječni Otac vuče k sebi? On nas uči, on nas razveseljuje. On nas ne sili. On baca u naše srce duhovno veselje i užitak kao svetu meku, kojom nas ljubazno i blago vuče, da primamo i kušamo slast njegove nauke.
Na taj način dakle, predragi moj Teotime, milost ni najmanje ne sili ni ne stavlja u lance našu slobodnu volju. Kakogod bila svemoguća sila milosrdne Božje ruke, koja dodiruje, okružuje i veže dušu tolikim i tolikim nadahnućima, poticajima i mekama, čovjekova slobodna volja ostaje uvijek, potpuno slobodna i nezakočena, izuzeta od svake sile i nužde.
Milost tako ljupko, blago i ljubazno proniče naše srce, da ona ni najmanje ne kvari slobodu naše volje. Ona tako snažno, a ipak uvijek tako nježno dodiruje pera našega duha, da naša slobodna volja ne trpi nikakvu silu. Milost raspolaže silom, ali ne zato da sili, nego da primami srce. Ona nosi u sebi svetu silu, ali ne zato, da nam je nametne, nego da od naše slobode stvori zaljubljenicu. Ona djeluje tako snažno, ali u isto vrijeme tako blago, da ni najsnažnije njezino djelovanje ne uništava našu volju. Ona nas tjera, ali ne guši naše slobodno djelovanje. Radi toga, makar kako ona snažno djelovala, mi možemo pristati na njezine pobude, ali isto tako možemo im se i oduprijeti, kakogod se nama sviđa. I što je isto toliko divno koliko je i istinito, kada naša volja slijedi Božje nadahnuće i pristaje uz njegovu pobudu, ona to čini isto tako slobodno, kao što je slobodno odbija, kada je odbija. Možemo reći dalje, da pristanak uz milost mnogo više zavisi od milosti nego od naše volje i da odbacivanje milosti zavisi jedino od naše volje. S tako ljubaznom blagošću Bog pristupa k našemu srcu, s toliko vještine on mu saopćuje svoju snagu, da nam ne oduzima našu slobodu. Kada nam ulijeva pobudu svoje moći, on ne sprečava moć naše volje, jer on nadasve usklađuje svoju moć sa svojom blagošću. Na takav način, kada se radi o dobru, njegova moć daje nama snagu na božanski blag način. Drugim riječima, njegova blagost moćno čuva slobodu naše volje.
...
Dragi moj Teotime, nadahnuća nam dolaze i prije nego što smo na njih mislili. Mi ih osjećamo. Ali kada smo ih osjetili, naša je dužnost da pristanemo na njih, da se s njima složimo i da slijedimo njihove pobude. Međutim, mi možemo učiniti i to, da se s njima ne složimo, da ne pristanemo uz njih, već da ih odbijemo. Ona se dadu osjetiti bez nas, ali je nemoguće pristati uz njih bez nas.
Sv. Franjo Saleški, "Teotim"
Post je objavljen 30.04.2008. u 20:15 sati.