Nikako ja "na zelenu granu". Nikako da se smirim. Hoću li ikad? I mislim da mi je još i gore. Nikako me ne puštaju ti glupi osjećaji, nikako da ne razmišljam. Stalno sam u svom filmu iz kojeg nikako da pobjegnem. Jednostavno - preteško mi je. Volim ga, želim ga, a nikako ga ne mogu imati. Toliko mi fali u životu. Fali mi zagrljaj, fali mi nježnosti i razumjevanja, fali mi svega što ovaj život čini ljudskim. Fali mi olakšanje duše. Fali mi jedna normalna, mirna noć, fali mi san. Više nisam ona ista. Pogledam se u ogledalo i nisam si ista. Drugačija sam, a ne želim biti. Jednostavno sam usamljena. SAMA, SAMA, SAMA!
Post je objavljen 30.04.2008. u 19:55 sati.