Sovjetska 118. pješačka pukovnija forsira Dnjepar južno od Zaporožja – studeni 1943. godine
Značajke zemljišta i protivničke obrane
Temeljem osobnog proučavanja i shvaćanja zadaće, te dostupnih mu obavještajnih podataka zapovjedniku 118. pješačke pukovnije postalo je poznato da je Dnjepar na odsjeku prijelaza njegove pukovnije (Razumovka – Kanevski) širok 1200 m. Od južnog ruba Zaporožja i još dalje prema jugu uzduž istočne (vlastite) obale protezalo se pridnjeparsko karakteristično nisko zemljište obraslo šipražjem čija je širina do 3 km. Ovakvo močvarno zemljište bez dobrih putova uveliko će otežati bojni razvoj postrojbi pukovnije, ali blizina listopadne šume pružala je dobre uvjete za prikrivanje i kamufliranje (prikrivanje, skrivanje, obmanjivanje i kamufliranje mjere su maskiranja koje pripada borbeno-operativnom sustavu koji se naziva PPP ili ovaj zadnji P koji označava preživljavanje na bojišnici – po Athumanunhu), a samog priručnog materijala za izradu splavi i priručnih sredstava za prijelaz rijeke nije nedostajalo. Njemački vojnici svoju (zapadnu, desnu) obalu inženjerijski su uredili puno prije u sustavu otpornih točaka (OT). Sve OT bile su povezane u vatreni sustav obrane, te su bile povezane rovom punog profila (rov punog profila potpuno štiti vojnike tijekom manevra istim, jer je njegova dubina 2 m, a to vojnicima omogućava normalno kretanje, za razliku od rova poluprofila koji je dubine 0,8 m i manevar u tom rovu izvodi se u pognutom kretanju vojnika – po Athumanunhu). U tom rovu bila su izrađena ležišta (platforme) za strojnice, a na 25 m od rova bila je postavljena žičana ograda od tri reda žice. Ispred žičanih ograda bila su postavljena minska polja. Pogodna mjesta za prijelaz rijeke čuvali su laki DZ bunkeri iz kojih je bila moguća strojnička vatra po površini rijeke. U šumarcima na obali rijeke postavljene su barikade koje su bile ojačane protupješačkim minama. Na oko 50 m iza rova bila su izgrađena skloništa za ljude čije pokrivke su bile od drvenih oblica postavljenih u tri reda i zemljanom pokrivkom, a sve kamene podrume kuća u okolnim selima njemački inženjerci dodatno su ojačali s drvenim oblicama i zemljanim prsobranima. Na odsjeku prijelaza sovjetske 118. pješačke pukovnije Kanevska – Aleksejevski branila se jedna njemačka pješačka bojna iz sastava 71. pješačke pukovnije 294. pješačke divizije. Nadalje, bilo je poznato i da tu njemačku bojnu topnički podupiru dvije bitnice T105 mm i jedna haubička bitnica H150 mm, a otkriveni su i položaji dviju njemačkih minobacačkih bitnica 81,4 mm. U području Marijevke nalazila se i jedna njemačka pješačka bojna u pričuvi. Kao neposredno bojno osiguranje (dakle, ovo su njemački vojnici na obali koji mogu direktno gađati, a svi drugi su iza u rovovima i ne vide baš na površinu rijeke) snage jednog pješačkog voda. Strojnice i topovi za direktno gađanje nalaze se bočno od položaja njemačkih pješaka, a topništvo može rijeku tući iz dubine obrane. Dakle, sve poznate obavještajne podatke zapovjednik pukovnije uredno je proslijedio svim svojim podređenim zapovjednicima sve do najniže razine (zapovjednik voda).
Post je objavljen 30.04.2008. u 19:23 sati.