Neznam zašto sam odlučila pisati o ovome.....ali....
Dok sam još išla u osnovnu...1raz..išla sam na košarku!!he,he!!!I tamo sam upoznala Juraja(kak ga je trener zvao pahuljica)..ali šta..ja ni tada nisam znala šta je dečko!!!on je bio drugi razred...(on se toga nesječa..ali ja da)
...kad sam ja bila 6,on 7raz.smo prohodali...naša veza je bila..neznam kak to nazvat..svi su mi govorili da se nepetljam s njim da je ženskar..ovakav onakav..a još sam išla u glupu školu..tj.njegova generacija je bila takva jer je "problem"bio što sam ja godinu mlađa.....ali ja ga nisam poznavala..niti doživljavala kao oni..jer kad smo bili sami nam je bilo prekrasno..iako u školi nije sve bilo super..ali.....bio je uz mene u najgorim trenutcima u mom životu..na čemu ču mu uvijek biti zahvalna...i od tda znam da sam ja poznavala onu drugu sranu njega koju drugi nisu primječivali.....bili smo dosta skupa...iako smo imali više prekida..ali to su bili bez ikakvog razloga..jednostavno se znalo dogodit....a da ni jedan ni drugi neprekinemo....i tako smo se mi uvijek mirili do onog dana kada sam ja završila 7,on 8raz.tada je bilo definitivno gotovo...rekao je da se nemože uvijek vračati na mene..da mora krenut dalje..upoznat druge cure..on je krenuo u srednju..a ja ostala.....a i razlog što sam godinu mlađa i dalje nemogu shvatiti.....koliko sam samo željela da se pomirimo da sve bude kao nekad..ali nije....
on sada ima curu i več je duže od godinu dana s njom......ja ga često viđam...i dan danas kad ga vidim...koda me nešto stegne oko srca...kao da ču prestat disati..ne mogu vam to opisati....kao da je još jedan mali dio njega u meni...mislila sam da sam ga preboljela..ali kada ga vidim..ili čujem nešto o njemu..kada ga vidim s curom...koda...neznam vam opisati taj osječaj ni kako to nazvati.....ali nije mi svejedno..neznam zašto.............
EVO NJEGOVIH SLIKICA
Nadam se da on ovo nikada neče saznat mislim ovo koliko slika!!!!