kad baren nebi bila tu...
sama...
posve sama...
i tužna...
kad mi je potriban neko...
pored mene...
nema nikog...
sasvin san sama...
i bespomoćna...
pokušavam naći izlaz odavde...
ali nemogu...
zatočena san u labirintu sudbine...
bez izlaza...
panično bježim u ovome mraku...
i nastojin se ne spotaknuti...
ali neuspjeva mi...
pun je rupa...
i kamenja...
pokušavan stati na svoje oslabljene noge...
i ustati se...
ali nemogu...
previše sam iscrpljena...
zašto nikog nema...
zašto nikog nema...
kad ga treban...
gdje su svi...
možda više nikada ne izađen...
odavde...
iz ovog mraka...
i tuge...
gdje sam ostavljena sasvin sama...
posve sama...
bez priatelja...
i jubavi...
posve sama...
ponekad neko prođe...
al me nevidi...
niko me nevidi...
i neprimječuje...
posve san sama...
ostavljena sasvin sama...
sa svojom patnjom....
i težnjon...
za nekim...
bilo kim...
tko bi doša...
i primjetio me...
baren na trenutak...
posve san sama...
Post je objavljen 30.04.2008. u 16:07 sati.