Marketing
GLOBALNA PLUTOKRACIJA - novi svjetski poredak bez milosti
Piše: Diana REXHEPI
NASTUPIO je novi svjetski poredak. Nema više neprijepornih država, autonomnih odluka građana unutar država, nema više neprijepornih granica, vlada i vlastodržaca.
Svijet je duboko i nepovratno zagazio u globalizaciju kapitala i umreženih političkih odnosno financijskih interesa. O tome se govorilo i na takvo što upozoravalo još krajem prošlog stoljeća, a čini se kako su ta upozorenja prošla nezapaženo.
Još 1997. godine jedan je politički analitičar upozorio primjerom tadašnjih događaja u Albaniji kako svijet ulazi u posve drukčiji svjetski poredak. Prisjetimo se kako su se u Albaniji u drugom mjesecu 1997. godine, u manje od 48 sati kao kula od karata, urušile sve institucije vlasti. Baš sve. Tadašnji predsjednik Albanije, Sali Berisha, izabran je demokratski većinom glasova. Ali mu, očito, demokratski izbor nije pomogao, niti osigurao opstanak i ostanak na vlasti, a niti njegovoj stranci. Sali Berisha je tada odbio poslušnost Amerikancima u svezi nemiješanja njegove zemlje u kosovski problem, te je, također, Amerikancima odbio ustupiti albansku luku Vlora (Valona) gdje su oni htjeli imati svoju bazu. Posebice mu nisu dopustili niti oprostili izjave kako će Albanija morati reagirati ako na Kosovu uslijedi progon Albanaca i vojne operacije srpske vojske. O Kosovu su, čemu smo svjedoci, odlučivali Amerikanci i Britanci. Samostalnost Kosova je uslijedila u dan, sat i minutu kada su to odredili i odlučili Washington i London. A bi li i Hrvatska priznala Kosovo onda kada ga je priznala?! Najvjerojatnije ne bi, jer nije imala svoj artikulirani stav o tome, ali je hrvatskoj Vladi poručeno iz Busheve administracije da ona to mora učiniti prije njegova dolaska u Hrvatsku.
Pa o kakvoj je demokraciji i samostalnom odlučivanju uopće riječ? Gdje je demokracija, vladavina i odlučivanje naroda, i u kojoj državi na svijetu ona uopće autonomno postoji? Odgovor je jasan: demokracija kao vladavina, odnosno izravno odlučivanje naroda, dakle demokracija kao poredak danas jest samo privid, a nakon nastupanja "novog svjetskog poretka" KASNO je pozivati se na demokratska načela i demokratsko pravo bilo gdje u svijetu.
Hoće li uopće hrvatski građani moći odlučivati o ulasku Hrvatske u NATO savez, pa čak i ako se ispune uvjeti za raspisivanje referenduma o tome?! A kad bi rezultati referenduma i pokazali da velika većina hrvatskih građana ne želi pridruživanje NATO savezu, tko bi iz hrvatske Vlade i na koji način objavio Europskoj Uniji, SAD-u i NATO savezu kako mora poštovati volju svojih građana? I što bi se dogodilo hrvatskoj Vladi, strankama na vlasti na čelu s HDZ-om, dakle svima njima koji su i izabrani na demokratskim i slobodnim, neposrednim izborima? Ma kome će hrvatska Vlada moći i smjeti reći kako odustaje od pridruživanja NATO savezu?! Ako bi to hrvatska Vlada i učinila, vrlo vjerojatno bi doživjela sudbinu Berishine Albanije iz 1997. godine.
Po svemu sudeći teorija "determiniranog kaosa" o čemu je često govorio i pisao Davor Domazet - Lošo jest glavna odlika i struktura novog svjetskog poretka, u kakav smo već duboko zagazili. Kako inače objasniti, nešto što se tada činilo samo kao kuriozitet, kako je na jednoj zatvorenoj večeri u Italiji 1992. godine gdje su bili prisutni ugledni i moćni diplomati iz nekoliko zemalja svijeta rečeno da će poslije dr. Franje Tuđmana predsjednik Republike Hrvatske biti Stipe Mesić. A nitko od nazočnih diplomata i moćnika nije bio po vokaciji vidovnjak. Nadalje, je li možebitno splet slučajnih okolnosti kako je visoki austrijski dužnosnik Steiner 1985. godine privatnim avionom sletio u Tiranu, sastao se s tadašnjim predsjednikom Albanije Ramizom Alijom i predočio mu platformu i plan o razbijanju Jugoslavije, te mu predložio da i Albanija bude sudionicom u tom procesu. Ramiz Alija je to tada odbio. Iste godine se na jednom američkom brodu u najvećoj tajnosti, uz nazočnost i ruskih i američkih dužnosnika i obavještajaca razgovaralo o "novoj Jalti".
Svojedobni njemački ministar vanjskih poslova i nekadašnji čelnik njemačke obavještajne službe BND Klaus Kinkel krajem osamdesetih, kumovao je regrutiranju i osnivanju paralelne obavještajne strukture, u tada još jugoslavenskoj obavještajnoj službi, a ta je struktura pod čvrstom palicom Kinkelovog izabranika Josipa Manolića odigrala ključnu ulogu u dovođenje dr. Franje Tuđmana na čelo pokreta, te u eliminaciji tadašnjih Tuđmanovih konkurenata Vladimira Veselice i Ivana Zvonimira Čička. Taj je pokret kasnije iznjedrio političku stranku HDZ, a ista je struktura, pod vodstvom Josipa Manolića kasnije postala jezgrom hrvatske obavještajne službe, i odigrala je ključnu ulogu i pripremi i samom uspostavljanju hrvatske države.
Uostalom, slična "priprema" odrađena je i u drugim državama na prostoru bivše Jugoslavije, pa u Rumunjskoj 1989. godine, kasnije u Zaljevskom ratu, intervencijom u Iraku, pa i 11. rujna 2001. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, i tako dalje... i tako dalje.
Stoga, demokracija kao svjetski poredak na razini odlučivanja građana u njihovim matičnim državama jest samo privid, virtualna sjena prošlosti, povijest. A novi je svjetski poredak globalna i globalizirana plutokracija diktirana iz zatvorenih centara moći, bez imalo milosti za ikoga.
Izvor: IMPERIAL travanj 2008. godine na stranici 5.
Post je objavljen 29.04.2008. u 17:05 sati.