Sjetit ćeš se jednog dana što bio si mi u životu,
shvatit ćeš koliko si mi...značio.
Jedne noći kada žuti će mjesec past nad hladan grad
znat ćeš da nema me više,
a shvatit ćeš da nitko te nikada...nije volio kao što sam
te nekada voljela ja.Otići ćeš...na moj grob i uz zapaljenu
svijeću moliti za oprost,ali umjesto glasa mog što
oprost ti daje,ti ćut ćeš samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vječnoj postelji.
Nadam se da pitati tada ćeš sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otiđi uz pratnju tišine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreći se i
ne vraćaj se jar tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
Post je objavljen 29.04.2008. u 16:49 sati.