Znam da ste me čekali... i... evo me!!! Slažem red posla, red odmora, red obveza... Nakon tjedana u kozicama ( i Princeza i Princ i druga polovica) ja sam im uspješno odoljela :) Vjerojatno zato jer Bog zna da nemam vremena biti nešto ozbiljnije bolesna :)
Iako sam se naradila u Sv. Martinu, uspjela sam se i opustiti u jacuzziu na kraju dana u trku. Napunila sam baterije i dovršila uspješno i školski projekt koji je pobrao burni pljesak, a vjerojatno će i u crkvi biti "odrađen". Raduje me zbog djece koja su uložila puno truda.
Prije dvije subote dan sam provela na gradskim bazenima navijajući za vaterpolo ekipu Debelog princa- i isplatilo se- došli smo s broncom oko vrata!!!
A sada ono najbolje- Princeza je prošli vikend bila (a i ja s njom) u Puli na Međunarodnom turniru i donijela ZLATO!!!!! Baš sam bila ponosna majka!
No ovaj put nije donio samo medalju kao nešto lijepo- susrela sam i blogericu Serafinu s kojm sam provela ugodna 2 sata, a imala sam osjećaj da smo tek minuticu sjele. Razgovarale smo o svemu i svačemu- kao stare znanice i kao da nam je to redovna, gotovo svakodnevna, kavica! Kako smo se prvi puta vidjele, ja sam ju otprilike i zamišljala takvu kako izgleda, a ona me je jako nasmijala kada je rekla da me zamišljala kao sredovječnu gospođu (oni koji me poznaju likom znat će zašto sam se smijala), a meni bilo drago da se iznenadila!!!
Zbog tih događaja iako sam provela dvije noći u BUS-u - isplatilo se!
Sutra slijedi izlet u rekreacioni centar "Emaus" nešto izvan grada. Idu svi učenici i svi nastavnici. Igramo nastavnička ekipa protiv učeničke- odbojku i potezanje konopa. Radujem se svježem zraku i šetnji po prirodi uz jezero. Baš me ovaj izlet podsjetio da se dugo nisam posvetila nečemu šro jako volim a to je ribolov!! Možda vam čudno zvuči, ali to je nešto što obožavam i zato sam odlučila na praznike (ako ne i prije) idem u lov na ribu!!!! (toliko o sredovječnoj gospođi- oprosti Serafina:)!)
****
Dvije stare gospodje su prijateljice vec desetljećima. Tokom godina,
dijelile su svakakve aktivnosti i avanture. U zadnje vrijeme njihove
aktivnosti su se svele na sastanke par puta tjedno da igraju zabavne
igre. Jednoga dana igrale su slova kada se jedna zagledala u drugu i
pazljivo rekla: Molim te, ne ljuti se na mene. Znam da smo
prijateljice jako dugo vremena, ali trenutno bas ne mogu se sjetiti
tvoga imena. Mislim se i mislim, ali jednostavno ne mogu se sjetiti.
Molim te, reci mi tvoje ime. Njena prijateljica se zagleda u nju.
Piljila je tako najmanje tri minute. Konačno je progovorila: A za kada
ti to treba??
Post je objavljen 29.04.2008. u 14:19 sati.