Toliko stvari želim napisati, toliko toga želim reći ali neznam dali sam i ovdije pod budnim okom ***********!
Osijećam se totalno odvratno!
Ovaj vikend sam išla na susret mladih u Varaždin. Mislila sam da ću se moći malo opustiti i baciti sve ono što me muči iza sebe i krenuti malo dalje ali onda se jedna cura sjetila susreta mladih koji je bio prije dvije godine u Puli i jednog događaja vezanog za mene i Debelo i na glas je podjelila to sa svima.... odmah je tu bio kraj prije negoli je i počelo moje opuštanje.
Ja jednostavno nemogu vjerovati koliko sam zdrkana osoba. Nisam na vrijeme proživjela neke stvari koje sam moral proživjeti i sada je gotovo. Jednostavno nemogu shvatiti to. Čitam sve one divne mailove, poruke, obećanja...... a onda nakon par mjeseci sve se okrene protiv mene.....
Divno je graditi svoju sreću na tuđoj nesreći, zar ne?
Post je objavljen 29.04.2008. u 12:35 sati.