Marketing
U daljini
U daljini čujem uplašeni jecaj
izgubljenog djeteta,
i tužni vapaj majke
pune očaja.
U daljini čujem kako vatra pucketa,
u plamenim jezicima
nestaje šuma hrastova,
gore neprocjenjiva bogatstva.
U daljini čujem nemirne valove
kako lome nesretne mornare,
sirene su ih čežnjivom pjesmom zavele.
Čujem još nešto.
Čujem istinu
u daljini.
Nije to dijete bilo,
ni majka očajna,
nije to bila vatra,
ni ostaci vječnih hrastova,
ni vapaj mornara.
To je samo ona izgubljena duša,
još po vječnosti izgubljena luta,
u njenom vrtu života
vlada pomor i suša,
odavno je naivna
sa pravog skrenula puta.
Kako joj pomoći,
ovo tužno tijelo ne zna,
bez nje je samo mrtvo tkivo,
samo vječnu tugu ono pozna.
Post je objavljen 29.04.2008. u 11:11 sati.