Marketing
Put franjevačkog poziva
Mir vam i dobro!
Za one koji ne znaju, na našoj Frami postoji grupa framaša koji su ove godine primljeni u novicijat Franjevačkog svjetovnog reda. Tako su prije tjedan dana bili na jednom izletu u Zagorju obilazeći marijanska svetišta. Pa vam dajemo na uvid neke slike s tog puta i iskustvo jednog od nas... uživajte.
Krenuli smo s okretista u Dubravi nakon sto su moja draga braca stigla popiti kavu u voljenom Vukovaru cekajuci mene i moje pohance. zakljucili smo da je to dio mog kuharskog identiteta (makar je mama odradila najveci dio posla).
potrpali smo se zatim, neki kod Domca, neki kod Dubravka u auto i starim i dobro znanim zavojima krenuli na Bistricu. prvo u Karemel gdje smo sigurno sat vremena caskali sa s. Janjom Hrvacic, sto je malo s obzirom na to koliko je proteklo od posljednjeg susreta nekih od nas s njom.
oko 11h smo pozurili za Belec gdje smo uspjeli izbjeci naplatu razgledavanja nedavno obnovljenog bisera sakralne barokne arhitekture tako sto smo uletili netom po zavrsetku mise. sjetili smo vas se dakle najprije tamo, u svetistu Gospe Snjezne (slavi se u kolovozu!). uslijedilo je kratko izlezavanje i foto session na obliznjoj livadi. ipak, ogladnili smo tek kad smo stigli Majci Bozjoj Gorskoj u Lobor. a kako i ne bismo uz one uzbrdice od kojih putnicima i suvozacima, ali ne i nasim vrlim vozacima, zastaje dah. prvo smo se bacili na jelo, a zatim smo se opet bacili na travu i neko vrijeme neumorno bacali frizbi (istovremeno smo igrali s dva frizbija). da, zaboravih spomenut i odavanje pocasti nasim precima: kod cura, a i kod Domca se probudio taj vec evolucijom iskorijenjeni poriv za penjanje na stabla.
a onda, vrhunac dana, moglo bi se gotovo reci: vjencanje i svadba. tko se zenio, tko je ulovio buket i tko ga nije ulovio mozete vidjeti na slikama. niti kolo nije izostalo kao sto slika svjedoci. motali smo se zatim malo oko Matosevog Lobora prije nego sto smo ponovno stigli u Mariju Bistricu. izmolili smo krunicu, pojeli sladoled, neki su se uspeli na kalvariju po prvi puta, a valja istaknuti da se upravo u Mariji Bistrici toga dana uspjela okupiti vecina clanova grupe . ne doduse u isto vrijeme i na istom mjestu (Irena Repinec je sa svojom obitelji dosla malo prije nego smo mi morali otici, no nismo se susreli), ali svi ste na stanovit nacin bili prisutni. kako bismo stavili secer na kraj, pozurili smo na misu i to na Vrhovac gdje je najmladja zagrebacka Frama slavila obecanja.
i sto reci na kraju nego iste one rijeci kojima najmladji clanovi Frame sazimaju svoja iskustva nakon njihovog prvog velikog susreta: "jedva cekam iduci"
Veseli i zdravi bili!
Lovro Sučić
Post je objavljen 29.04.2008. u 01:23 sati.