Marketing
................jebeš takav rođendan................
................................
...e mogo bi se kladit' da sam se nekoć davno baš veselio ovom danu...rođendanu...nda, sad sam već i poprilično siguran u to jer toga dana bi se nemilosrdno tuklo po torti, udaralo po kolačima, ubijalo u coca~coli, a navraćali bi svi...dobro sad, skoro svi...i prijatelji, i znanci, i susjedi, i rođaci, kurve, lopovi, pederi, luđaci...a ja bi u školu (bar što se tog dana tiče) došao uredno počešljan i sa svih jedanaest opranih zuba te punom vrećicom onih nekih šarenih; kiki, bronhi, 505 s crtom bombona u jednoj i sličicama "fudbaleri i timovi" u drugoj ruci...bogami bi se znalo zalomit' da se tog dana dobije i poneki poklončić, maleni darak, oliti giftić, a među giftićima bi prednjačile: olovke, gumice, šiljila, trokuti, flomasteri, bilježnice, blokovi, bojice, pernice...e jebale ih olovke i obične i kemijske i tehničke, jebale ih sve one mirišljave gumice kupljene u Trstu, jebala ih šiljila i sve vrste trokuta, jebale ih i vodene i drvene bojice, jebali ih plastelini, jebale ih pisanke...pa zar su baš svi mislili da ću jednog dana otvoriti knjižaru ili papirnicu...ok, kužim ja da tad još nije bilo ni plejstejšna ni x-boxa ni pisija, ali zar se baš nitko od njih nije mogao sjetiti lopte, jebene lopte, bilo kakve lopte, nogometne, rukometne, košarkaške, odbojkaške, ma najobičnije lopte, a ne da pod velikim odmorom, usred ciče zime, na -10 stupnjeva celzijusovih moram izuti školsku papuču, saviti je u oblik krpenjače, tj. lopte pa s njom pucat po golu...ma jebale ih školske papuče, da ih jebale...
...sad, nakon toliko godina, sve mi se to čini nekako dalekim...sjedim sam, na trošnoj drvenoj stolici s već izlizanim naslonom za leđa na kojem se jedva razaznaje, mrlja...mrlja koja je nekoć bila broj...broj koji je označavao moje sjedalo...naprežem oči, pokušavam pročitati... trudim se...jebeno se trudim...mislim da piše, dvaaaaaaaadeseeet i osam...da, 28...sjedim na neudobnoj i rasklimanoj stolici označenoj brojem dvadeset i osam, a red je...red je četvrti, barem mi tako kazuje blijedo podno svjetlo koje još uvijek, nekim čudom, osvjetljava broj mojega reda...reda broj 4...neupadljivo se osvrćem preko desnog ramena, pogled mi umorno kruži polumračnom prostorijom...pokušavam vidjeti, koliko je još redova, osim ovog mog, osvjetljeno...malo...mnogi su, tko zna od kad pogašeni...utonuli u mrak...vrijeme kao da je stalo...sjedim u polupraznom provincijskom kinu, punom vlage i ustajalog zraka...u četvrtom sam redu, sjedalo dvadeset i osam...netko iza mene je zapalio...trava...ne, ne želim se više osvrtati, gledam naprijed, gledam kako se na požutjelom platnu izmjenjuju scene nekog crno-bijelog filma...nijemog filma...čuje se samo tihi šum projektora...glumci se pojave pa odu, nestanu...neki se vraćaju, opet su tu, neki ne...jedni su glavni, drugi sporedni...radnja... radnja je nebitna...ionako je sve to samo sadržaj, jednog davno odsanjanog sna...ionako se sve to već desilo...negdje...nekom drugom...nekom sasvim nebitnom, sporednom liku i to u jednom od njegovih prošlih i puno bezbrižnijih života...aorist života...
...e pa danas je taj dan...zapravo lažem, taj dan je bio jučer...ma svejedno, koga je uostalom briga kad je meni rođendan, ili ipak...njih četvero...da, samo četvero ljudi se sjetilo mene i mog rođendana...bio bi prasac kada bi sad rekao da mi je krivo zbog toga ili da mi je žao što me se nije sjetilo više njih...zapravo, volim kad takve stvari prođu onako uredno, u miru i tišini, na samoj granici zaborava, uostalom kad malo bolje razmislim, ni ja se sam sebe nebi sjetio, a kamo li će me se sjetiti netko drugi...euroherc...e da, vidiš, na njih sam potpuno zaboravio, oni su me se također "sjetili" i poslali mi rođendansku čestitku...a kako me se neće sjetit kad im svake godine samo za kasko uplatim 2850 i neku kunu...aha i ono obavezno osiguranje ide preko njih...eeeeej pa za tu lovu su mi umjesto papirnate mogli poslat staklenu čestitku, tj. bocu pelina (naravno, onog od maraske) i to pogotovo sad, kad se ukida odredba o 0 promila...a ništa, morat ću promijenit osiguravajuću kuću, čim-čim prije, tim-tim bolje...
...senhor António de Oliveira Salazar je bio...naravno da je bio, zloglasni portugalski diktator, obnašatelj dužnosti premijera, konzervativac, a pratio ga je i glas ženomrsca, no ako je i bio, to je možda zbog toga što je odrastao s 4 starije i 6 mlađih sestara (vele da braće nije imao), a svi mi vrlo dobro znamo što su sve žene kadre i koliki utjecaj mogu imati na prosječnog mužjaka, no osobno baš i ne vjerujem previše u tu priču, pogotovo nakon što su procurile neke informacije o njegovom seksualnom životu u koji su bile uključene čak i neke žene... sigurno se sad već pitate; kakve António ima veze sa svim ovim i kakve uopće ima veze sa mnom...pa gotovo nikakve, zapravo nikakve osim što je rođen 28.04. tj. na isti dan kad i ja... e ondak je tu, širem puku puno poznatiji lik, kojeg i ne treba posebno predstavljati već je dovoljno reći...Saddam Hussein...irački predsjednik koji je također rođen 28.04 i to u plemenu bani al-nasiri (za neupućene, ovdje nije bitno pleme, već datum)...a tu negdje blizu je bio i Führer...Adolf Hitler...koji je kako vele, rođen samo 8 dana prije "mene" (20.04.), a samoubio se, tj. sam se smaknuo dva dana nakon mog rođendana (30.04) bez da mi je naveo pravi razlog...no uopće me nebi začudilo, da je Führeru nekakvom greškom (e sad, da li namjernom ili slučajnom) upisan pogrešan datum rođenja pa čak i smrti, jer se baš nikako ne mogu oteti dojmu da je i Hitler tu, mislim...tu negdje...e neš ti meni ekipe, čovječe kakav crnjak, kakvi lideri, kakvi mračnjaci, ali to još nije sve...aaaaaaaa ne-neeeee...jer da ekipa bude u punom sastavu pobrinuo se najpoznatiji politički ćelavac i fašistički vođa...Benito Amilcare Andrea Mussolini...široj javnosti poznatiji kao Benito Mussolini ili jednostavno Duce, diktator koji je itekako vezan uz 28.04. (i to za noge), samo što on na taj dan nije bio rođen, već streljan...
...moja pokojna baba bi često znala kazat'...čuvaj se sinko lošeg društva, jer loše društvo je loše, a ono što je loše to ne valja...i ne zaboravi, loše društvo kvari, s kim si takav si...ok bačice, nou vinter, znaš mene, znaš da ću se pazit, ja se uvijek pazim...dobacio bi joj onako, u prolazu, samo ne znam, kako bi bačici sad (da je ovdje) objasnio ovu "moju" ekipu...a uostalom, čemu se ispričavati kad uopće nisam kriv...pa nisam ja mogao birat kad ću se rodit, ili...ili ipak jesam...a zapravo, nije baš sve tako crno, ima tu i svjetlijih strana, evo recimo 28.04. je započela pobuna na brodu Bounty...Penélope Cruz i Jessica Alba (mmmrak komadi) su također rođene 28.04. isto kao i njemački industrijalac Oskar Schindler koji je tijekom drugog svjetskog rata spasio od holokausta oko 1200 židova, te talijanski proizvođač traktora Ferruccio Lamborghini koji je za svoj logo odabrao upravo naš horoskopski znak, bika...dakle, svi smo mi rođeni 28.04. a neki kažu da je čak i onaj matematičar (kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbroju kvadrata nad katetama) Pitagora, rođen na taj dan...ma ljudi svašta kažu, a ko će danas baš svima vjerovat...
...jebote, još uvijek mi opako zuji u glavi i nikako da prestane svirat ona nenadjebiva stvar od rusa miroslava..."jebeš takav rođendan, bolje ti je piti sam"...čovjek je u pravu, definitivno je u pravu pa tko još normalan danas slavi rođendan...i to vlastiti...
Post je objavljen 29.04.2008. u 00:24 sati.