Stvarno ta sudbina zna odisati onom patetičnom ljigavošću koja prodaje herc romane i postaje sukus pijanih trabunjanja sredovječnih muškaraca koji pred jednako pijanim strancima-slušateljima otkrivaju dušu nakon cjelovečernjih lokačina.
Ja sam, međutim, bio potpuno trijezan.
Znam da sam već pisao o albumu Havana Moon i o značaju ove pjesme, iako samo ovlaš, jer se o njoj zapravo nema što pametno reći. Osim da je najjača. Booker T. Jones, Armando Peraza, Carlos Santana i društvo zaigrali su se u studiju, Booker je napisao i otpjevao nekoliko jednostavnih riječi... I nastao je komadić savršenstva.
Angel, I want to be one with you
Spread your wings and let me in
You know I'll always cherish the time we spent
U San Franciscu, ljeta gospodnjeg dvije tisuće i osmog, nakon četvrt stoljeća obožavanja, prvi sam puta čuo tu pjesmu a da je nisam sam pustio (dobro, ili da je nije pustio netko koga jako dobro znam). Santanine stvari tiho su se vrtile barem sat vremena, no više-manje one očekivane... A onda je, na moje zaprepaštenje, počela One With You. I ne, nisam bio ni jedan ni sam, Sad-eyed Lady Of The Lowlands bila je sa mnom. I, što god da se dogodilo prije ili poslije, ili tek hoće, ili tek neće, dobili smo Pjesmu. Fino plasiran udarac u pleksus od strane gospodične Sudbine iz prve rečenice.
Moraš tako.
Post je objavljen 28.04.2008. u 22:26 sati.