Marketing
Imat ćemo bolnicu, piknike i šator za kampiranje
Oke.
Vratila sam se.
Neda mi se zapravo objašnjavati što je bilo. Oni koji moraju znati, već znaju. Zapravo, slušali su zadnjih nekoliko mjeseci moje plakanje i monologe o tome kako je cijeli svijet nepravedan i kako je internet jedina osoba koju sam ikad voljela.
Nakon nekoliko tjedana bez alkohola, razmišljala sam o smislu života. Nisam ništa novo otkrila, pa vam savjetujem da nije potrebno piti tjednima vodu kako bi zaključili da mrzite sve ljude i da zapravo ne možete zamisliti kako bi vam izgledao život bez postera od polugolog iggyja. Iz mlađih dana, naravno. Niste valjda toliko morbidni.
Obožavam ženske izlaske. Nisam čak ni znala da imam toliko ženskih prijatelja koji pod utjecajem alkohola pristaju na društvene igre kao što su pimpek i nikad nisam.
Moj je život na pozornici završio prije nego što je počeo. Svi oni snovi o bendu, putovanjima u Rumunjsku, i gay rainbow sjenilima propali su zajedno s planovima o uništenju svijeta.
Vratila sam knjige u knjižnicu i na sebe navukla neviđeni bijes knjižničarke s bijelom kosom, naočalama boje tikvica i pogledom koji me slijedio dok nisam prestrašeno napustila te njezine odaje.
Kreker je razvio neugodnu naviku gledanja ljudi iz blizine. I da,ponavljanja riječi krafna.
Kad već pišem o dotičnom gospodinu, moram napomenuti još nešto.
Kreker izgleda maloljetno.
Zato nikad ne možemo dobiti pivu.
Ja izgledam staro, ali njena maloljetnost zrači.
Nadam se sad, pederu, da si zadovoljan. Još uvijek ne mogu naći smisao u tvojim naredbama da moraš biti spomenut u svakom mom postu.
(kupite mi ovo. ili ukradite. svejedno.)
Oh, tuga i čemer.
Trebam poster. Bijeli. Na kojem piše poster.
Idem ga napraviti.
Sama.
Hihi.
Isse, retardirala sam se.
Odjava.
Post je objavljen 28.04.2008. u 20:37 sati.