Da nema Boga nebih bilo žene i muškarca zbog kojih ja sada živim,
Da nema njihove brige, topline,
Bila bi cijeli život slomljena...
Da nema one, one starice i njene kukuruzne pogače,
Da nema njenih ruku,koje unatoč hrapavosti sve što dodirnu postane glatko i nježno,
Siječanje na nju bilo bi cijeli život...
Da nema onog posijedjelog starca, njegovih priča iz davne mladosti,
Da nema više njegove lukovosti, i njegovih mudrih riječi,
Svaku noć bi ga u molitvi spominjala...
Da nema moga prijatelja, koji je uvijek tu, u svako doba,
Da nema više njegovih savijeta, viceva, gluposti,
Svako jutro bi on bilo prvi na pomisli...
Da nema NJEGA...
Usnula bi dugi, dugi san...
Mila...
Post je objavljen 28.04.2008. u 15:33 sati.